Marija- Svemoguća moliteljica
Marija stoji u samom središtu naše molitve.
Ona je prva moliteljica, ona je po riječi sv. Bonaventure „omnipotentia supplex — svemoguća zagovornica".
Takva je bila u svojoj nazaretskoj kući kad je razgovarala s Gabrijelom. Tu je nalazimo u dubokoj molitvi. U dubokoj njenoj molitvi govori joj Bog Otac. U dubokoj molitvi Vječna Riječ postaje njezinim Sinom. U dubokoj njenoj molitvi na nju silazi Duh Sveti. Poslije ona tu duboku molitvu prenosi iz Nazareta u duhovsko blagovalište gdje su se s njom svi apostoli sabrali na dugu i ustrajnu molitvu (usp. Dj 1, 13-14).
Tu dubinu svoje molitve Marija prenosi i ovamo, u ovo povlašteno mjesto Italije, nedaleko Napulja, u ovo Marijino svetište kamo danas dolazimo na hodočašće. To je svetište krunice, to jest svetište marijanske molitve. Marija ovdje s nama moli kao što je u blagovalištu molila s apostolima.
Ta se molitva zove ružarij, kitica ruža ili — krunica. To je naša osobito draga molitva kojom se njoj obraćamo. To je naša molitva Mariji, ali — ne zaboravimo — i molitva s Marijom. Tu Marija moli s nama, s nama nasljednicima apostola u kojima je otpočeo novi Izrael, novi Narod Božji. Dolazimo stoga ovamo da molimo s Marijom. Da zajedno s njom razmatramo one misterije o kojima je ona kao majka razmišljala u svom srcu (usp. Lk 2,19) . Ona o njima trajno razmišlja, trajno o njima razmatra. Jer to su misteriji-otajstva vječnoga života. Svi oni imaju eshatološki domašaj. Uronjeni su u samoga Boga. U Boga što „prebiva u svjetlu nedostupnu" (usp. 1 Tim 6,16) . Ti su misteriji tako jednostavni i tako pristupačni. I tako su povezani s poviješću našega spasenja.
I baš zato stoje ta Marijina molitva toliko uronjena u samo svjetlo Božje, ona je u isto vrijeme uvijek otvorena prema zemlji, prema svim ljudskim problemima. Prema problemima svakoga i svih ljudskih zajednica, obitelji i naroda, prema međunarodnim problemima čovječanstva. (. . .)
Ta je Marijina molitva trajno otvorena prema svoj misiji-poslanju Crkve, prema njezinim nadama i teškoćama, prema progonstvima i nerazumijevanjima, prema svakom služenju koje Crkva izvršuje u društvu ljudi i naroda. Ta Marijina molitva, ta krunica jest takva jer je od svoga početka sva prožeta „logikom srca". Ta se molitva u Marijinu srcu začela i oblikovala putem najsjajnijega iskustva koje joj je bilo dano - putem otajstva Utjelovljenja.
Bog nam je odavna bio dao znak: "Evo, djevica će začeti i roditi sina kojega će nazvati Emanuel" (Iz 7,14)
(Iz 7,14). Emanuel znači "S-nama-Bog" (Mt 1,23) . Bog s nama i za nas - "da sabere svu raspršenu djecu Božju" (Iv 11,52) .
(U Pompejima kraj Napulja, 21. listopada 1979.)
bl.Papa Ivan Pavao II.
|