Totus-Tuus

Sveta Terezija Avilska

Terezija se rodila 28. ožujka 1515. u Avili. Bila je ključna osoba katoličke reformacije kao mističarka, spisateljica i reformatorica redovničke zajednice karmelićanki.
Malo tko je pisao o duhovnosti s toliko tople izravnosti, jednostavnosti i životne mudrosti poput nje. Na njezinim se spisima nadahnjuju još i danas toliki redovnici i redovnice.
Terezijino stremljenje ka božanskoj sjedinjenosti bilo je nerazdvojivo od njezinog strastvenog sudjelovanja u nedaćama i radostima življenja. Upravo to čini je sjajnim uzorom suvremenom čovjeku koji želi spojili duhovnost s potrebama svakidašnjice.
Kad je odlučila stupiti u samostan karmelićanki od Utjelovljenja u Avili, bilo je to iznenađenje i za nju samu i za sve one koji su je poznavali.
Čak je 18 godina provela u osrednjosti. Bilo joj je 40 godina kada se energično odlučila za reformu Karmela. Obnova je išla polako, uz mnoge poteškoće, ali je posve preobrazila redovnički život. Rodio se novi, idealni Karmel, dobro poznate bosonoge karmelićanke.
Radi obnove Karmela Terezija je krstarila cijelom Španjolskom. Nije više bilo poteškoće i zapreke koja bi je zaustavila. I to je bio život njezine posljednje 22 godine. Iz tog su života kao najzreliji plodovi onoga razdoblja nastala njezina pisana djela: Knjiga Gospodinovih smilovanja, u kojoj je majstorski i duboko psihološki opisala povijest svoga života, Put savršenosti, Stanovi ili grad duša, Utemeljenja, kao i nebrojeni odgojni spisi te svjedočanstva uzvišene mistične lirike.
Naslućujući sve kušnje koje čekaju Crkvu i kršćanstvo, vapila je: «O kršćani, vrijeme je da branite svoga Kralja te da se u tako velikoj zapuštenosti oko njega svrstate! Jer malen je broj vjernih koji ga još okružuje, veliko je naprotiv mnoštvo onih koji slijede Lucifera. No, najgore je što oni koji se na vani očituju kao Gospodinovi prijatelji, potajno ga iznutra izdaju, tako da on ne nalazi gotovo nikoga na koga bi se mogao osloniti.»
Terezija je znala i vjerovala da je odlučujuće oružje jedino molitva jer iz nje i druga sredstva dobivaju svoju jakost. Zato je u borbi za Krista i Crkvu osnivala samostane u kojima će njezine sestre moliti i na taj način za kraljevstvo se Božje boriti. Povijest joj je dala pravo jer ona postade jednom od vrhunskih ličnosti katoličke obnove XVI. stoljeća, s utjecajem koji traje još i danas. Njezin su se život i duhovno iskustvo savršeno utkali u obnoviteljski pokret Crkve što ga je započeo Tridentski sabor.
Samo u prošlom stoljeću od god. 1900-1967. Terezijina su djela, bilo sva bilo djelomično, objavljena u 528 izdanja. U svojoj izvornosti i genijalnosti ona već 4 stoljeća utječu na ono što se naziva duhovni život Europe.
12. ožujka 1622. Papa Grgur XV. proglašava je svetom zajedno sa sv. Izidorom, Ignacijem Loyolskim i Franjom Ksaverskim.

«Neka te ništa ne zbuni,
Ništa ne uplaši!
Sve prolazi;
Bog se ne mijenja.
Strpljivost sve postizava.
Tko posjeduje Boga,
tome ništa ne nedostaje;
Bog je jedini posve dostatan.»

- Bog od nas traži samo dvije stvari: ljubav prema Njemu i ljubav prema bližnjemu.
- Ljubav rađa ljubavlju.
- Napredak duše je u tome da mnogo ljubite.
- U nama postoji nešto neusporedivo dragocjenije od onog što vidimo izvana. Nemojte ni pomislili da ste iznutra prazni.