Totus-Tuus

DOĐI I VIDI

2B, Iv 1, 35-42; Palma, 19. siječnja 2003.

U jednom afričkom gradu misionari su stanovnicima dijelili Biblije. Interes je bio iznad očekivanja; svi su pohrlili, neki čak i po dva puta – kako bi došli do dragocjene knjige. Međutim, radost misionara je splasnula kad su shvatili da ovi zapravo koriste fini biblijski papir da u njega motaju duhan i marihuanu. Božji ljudi nisu odustali, već su se dogovorili da prije nego papir upotrijebe – moraju pročitati tekst koji na njem piše. I doista, stanovnici su se držali dogovora. Ubrzo su počeli međusobno i raspravljati o tom što su pročitali, dolazili su misionarima da i od njih čuju tumačenje. Nastale su tako prave biblijske skupine, zaredala su se krštenja, da bi konačno mnogi od njih potpuno odbacili pušenje. Božja riječ živa je i djelotvorna, samo ako se ne prepadnemo putova po kojima dolazi. Prije nego «zamotamo» današnje evanđelje, odnosno zatvorimo knjigu – bacimo oko na sadržaj. Možda i u nama proizvede promjenu.

Riječ je o učitelju, učenicima, i sadržaju nauka. Pravi učitelj ne ponavlja tek riječi svog učitelja, već onaj koji se susreo s naukom. Prebiva s njim, gleda ga, i nastupom o njem svjedoči. Zato ne želi uz sebe vezati učenike, već uz sadržaj naučavanja. Cilj postiže kad ga učenici napuštaju – i kreću za vrijednostima za kojima i sam ide. Isus Krist učitelj je i sadržaj naučavanja Ivana Krstitelja. Ivan okuplja učenike kako bi ih poučio da ga napuste – i krenu kao i on za Isusom. Od svega što si od propovjednika i vjeroučitelja naučio – da li si naučio da ih trebaš napustiti, i krenuti za Isusom? Svrha je sve više živjeti ono o čemu smo poučavani – da bi u konačnici posve napustili poučavanje, a uronili u Život.

Isus je prolazio uz učenike. Neprolazne stvari događaju se u prolazu. Isus je u prolazu i kroz naše živote. Kao vječna rijeka na čijoj obali se naš vremeniti život odvija. I upravo je u tom teret vremenitosti: gledati vječnost i ne moći u nju zakoračiti. Ne možemo mi k njoj, ali zato ona dolazi k nama. Isus prolazi, da u naše živote uđe po našoj želji da mu priđemo.

Učenik Isusov je onaj tko zna čuti svjedočanstvo o njemu. Kreće za njim, i pita: «Učitelju, gdje stanuješ?» To je ono naše vječito: radosti, ljubavi, bitni sadržaju života… gdje stanuješ? Na tu vječnu potragu za kućom, domom, domovinom – Božji odgovor uvijek je isti: «Dođi i vidi.» Gledanju prethodi dolazak. Dolasku odlazak. Od čega bi sve trebali otići da Njemu dođemo, koji je sadržaj svega što tražimo? I vidješe, i ostadoše. I zapamtiše taj događaj. Evanđelist se pred kraj života sjeća da je bilo deset sati. A ti, imaš li ti svoj deseti sat?

p. Luka Rađa, SI