O malim stvarima...
30.07.2010. (00:20)
Trebamo biti zadovoljni malim stvarima, bla, bla, bla. - svakodnevno čujemo to i zvuči pomalo ofucano zbog prečestog korištenja, ali tvrdnja je istinita. Ja sam se danas opet uvjerila u to... Naime, jedan momak, poznanik iz igre, je započeo pjevačku (zapravo, repersku karijeru). Njemu to ide, ljudi koji su čuli njegove pjesme su ga pohvalili (uključujući i mene), i, kao što on i sam kaže - veseli ga to. I to je ono što nekima ne ide za rukom - male stvari. Doduše, njemu nije to mala stvar, momčić možda gradi karijeru, ali je doista lijepo vidjeti osobu koja se toliko veseli pisanju i pjevanju/repanju svoje olovke djela. Baš me to razveselilo, i na neki način ga je malo strah na reakcije drugih, no to nije važno... Kao što sam i njemu rekla/napisala - nije toliko bitna ni slava, ni odobravanje drugih, a kamo li novac, ako ti uživaš u tome i ako ti to pričinjava zadovoljstvo, zašto ne? Taj događaj me podsjetio na moju prvu fotografiju, koja je zaradila pohvale sa svih strana, a zapravo sam ušla u neprofesionalni svijet fotografije. Nema veze to što (još) nemam profi-fotić, ili to što ga još neko vrijeme neću imati, nema veze to što ja nisam profesionalni fotograf - najvažnije je to da svaka dobra fotografija meni popravi dan, osjećam se bolje i doista se razveselim. Zato, dragi blogeri - uzmite olovku i probajte nešto nacrtati, otpjevati, napisati, uslikati, svijet je jedna velika pozornica, život je samo jedan, uživajmo u tim malenim stvarima... Utopimo se u moru sadašnjosti u kojoj uživamo!
Samo je jedno veliko pitanje - što su to male stvari? Ukusan doručak? Dobra pjesma, možda knjiga, vic? Uslikati dobru fotografiju? Otpjevati pjesmu? Dobiti poljubac? Uzvratiti poljubac? Primiti nekoga za ruku?Sve ovisi o osobi.
Lijep pozdrav, dragi blogeri!
And sometimes when the night is slow,
The wretched and the meek,
We gather up our hearts and go,
A Thousand Kisses Deep.
Komentiraj ( 8 )
-
Jesen stiže, Dunjo moja...
25.07.2010. (23:41)
Dugoočekivano zahlađenje je konačno počastilo dio Lijepe Naše u kojem se nalazi moja malenkost, pa i nisam baš previše vremena provađala za laptopom želeći čim više uživati u ovoj kiši i svježem zraku. Doista je neprocjenjiv trenutak kada jutarnja kava klizi niz grlo dok gledamo u tisuću kapljica kako se utrkuju po staklu prozora. Čak sam i Deset malih crnaca od kraljice kriminalistike uspjela (opet) pročitati, da - baš mi godi ovo vrijeme, kišni sam tip. Živim za duge, zlatne jeseni, friška jutra, šuškanje lišća pod naletima mojih nogu, ...
Pošto ja tu i tamo volim 'kliknuti' pokoju fotografiju, nakon kiše doista ima lijepih prizora, pa sam tako ja uzela svoj solidan fotić (koji, bez obzira na kvalitetu, služi svojoj svrsi) i krenula u osvajanje kapljica kiše koje se tek spremaju pasti sa zelenog lista neke biljke.
Evo rezultata...
Napomena - prva i zadnja fotografija su već prije slikane i bile su jedno vrijeme sa desne strane u boxu, no već kad pokazujem poslije kišne fotografije, mislila sam da se lijepo uklapaju.
Kako bi ih bolje vidjeli - kliknite na njih!
I jedna pjesmica...
Kako ste vi proveli vikend, dragi blogeri? Kakvo je vrijeme kod vas?
Kišni pozdravi od Disalice!
Komentiraj ( 8 )
-
Into my arms, O Lord..
20.07.2010. (22:17)
Osmijeh..Možda od srca, a možda i ne.
Oči..
Djeluju više umorno nego tužno.
Nestaju u pojavi dima cigarete.
Kao da se skrivaš iza njega.
Dim cigarete ti pruža trenutak.
Taj trenutak koji ti mnogo znaći...
Jer daje vremena za prikrivanje tužnog izraza.
Stvaraš masku, štit.
I dim nestane.
Isčezne.
Stopi se sa okolinom.
A tvoje lice nije promijenilu onu boju...
Boju koja odaje nedostatak sreće.
Pokret...
Sasvim suvišan.
Ali ipak previše potreban.
Treptaj...
Još si tu, oh, da.. Živa si..
Nisi nestala u tmini.
Nisi propala u jamu bezosjećajnosti.
Treptaj, gotovo nevažan.
Gotovo neprimjetan.
Znak je da si još tu.
Još si tu..
Još si...
Još...
And I don't believe in the existence of angels
But looking at you I wonder if that's true
Komentiraj ( 9 )
-
Gutljaj i dim
14.07.2010. (15:40)
Tijekom ispijanja jutarnje kave, razmišljala sam, ni manje, ni više nego o - njoj samoj.Koliko nas danas nije popilo jutarnju kavu? Vjerujem niti jedan. Koliko nas može zamisliti dan bez kave? Vjerujem niti jedan.
Znam po sebi - ja nisam u stanju skuhati ručak (ili obaviti neku još jednostavniju radnju) ako ujutro nisam popila taj čarobni napitak. Jutarnje ne pijenje kave utječe na cijeli dan.
Još je onaj pastir u Etiopiji primijetio kako su ovčice živahne nakon što su pojele zrna te biljke, te nas sve zeznuo zbog svoje znatiželje. Eh, dragi Kaldiu (wikipedija kaže da je nosio to ime), upropastio si nas! Učinio si nas ovisnicima!
Organizam s vremenom postane imun na kavu te je pijemo samo iz navike, baš kao i sa cigaretama (koje su isto dio svakodnevnih, jutarnjih rituala većine stanovništva koje pije kavicu).
Nismo svijesni što radimo tim prvim gutljajem/dimom, iako nam godi, tijekom svakog dana postajemo sve bliskiji sa kofeinom/nikotinom i ne želimo raskinuti predivno, dugogodišnje prijateljstvo.
I sama sam se probala posvađati sa kavicom i cigaretama, ali prijateljstvo se uvijek obnovilo. Čak sam i pola godine uspjela izdržati bez nikotina u krvi, ali sa kavom je čisto druga stvar. Nakon dva dana, htjela sam zaspati stojećki. Zato se odlučih pomiriti sa činjenicom da ću kad - tad umrijeti i da se to ne može spriječiti.
Pa ako me taj gutljaj kave i dim cigarete uveseljava, ja ću i dalje to raditi. Imam pravo na sreću i veselje (koje mi, u ovom slučaju, priušti pokoja cigareta ili kava)!
Ljeto je, vruće je.. Idealna prilika za odvikavanje od kave, ali.. Eno tamo u dućanu neka 'ajs kafe'. Ne daju nam da se odviknemo, čak niti tijekom ljeta, zbog vrućina su oni 'milosrdni' i serviraju nam 'ladnu kafu. Joj, joj, joj...
A vi, dragi kavoholičari? Kako vi podnašate ove vrućine? Imate li u ruci 'ajs' ili 'fajr' kavicu?
I evo nešto što svako jutarnje ispijanje kave učini posebnim...
Komentiraj ( 6 )
-
Bitno da nešto svira za žedna uha, da nikog ne dira dok pere il' kuha, da narodu skrati onih osam sati i da lijepo stane među dvije reklame!
10.07.2010. (12:57)
Svakim danom se sve više i više čudim ovom našem televizijskom programu, kako HRT-u, tako i komercijalnim TV postajama. Već ozbiljno razmišljam o prekidanju plaćanja 80 kn mjesečno kako bih gledala serije ispunjene jako lošim humorom, sapunice u kojima se samo viče i plače, i već milijardu puta reprizirane filmove. A da ne govorim o emisijama koje pune narodu glavu s podacima o svakom koraku 'bogatih i slavnih' osoba u Hrvatskoj, ali i šire. Ne da mi se više gledati najave tipa "Simonica je prdnula", "(Kr)Ava je počela pjevati", i sl. Zgadio mi se cijeli program, više čak niti ne gledam TV jer čim vidim malo prije spomenute najave za ekskluzivne vijesti, promjenim program ili ga zatvorim.Najzanimljivije mi je to što se trenutačno javnost zgraža nad fotografijama trinaestogodišnjakinje u polugolim ili golim izdanjima, dok istovremeno u novinama, na Internetu ili TV-u veličaju Avu Krabatić, Simonu Gotovac i Neznamkoga Jošsvene koje su se slikale u grudnjacima i gaćicama te zahvaljujući tim fotografijama i postale slavne (naravno, i pomoću svoje iznimne pameti). Kakvu poruku mediji šalju našoj mladeži? Kakva razmišljanja i stavove naša dječica razvijaju u ovakvom zatrovanom društvu? Čim polupismena 'studentica' koja nije u stanju složiti jednu normalnu, suvislu rečenicu puni naslovnice, pjeva, postaje UZOR. Pa kakvo smo mi to društvo kada jedna PREMJERKA koja nas predstavlja svijetu, govori o važnosti obrazovanja, ČITA (na razini djeteta u 3. razredu osnovne škole) govor napisan na engleskom?
Dok većina naše mladeži provađa vrijeme na Facebook-u, gledajući i upijajući bog zna kakve informacije, ne možemo očekivati ništa bolje od Ave Karabatić (koja se sasvim slučajno našla kao meta ovog posta, prva mi pada na pamet). Kada vidimo djevojčice od 13, 14 godina u minicama, dekolteima, sa tonama šminke na sebi kako se doslovno nude pedofilima i razno raznim manijacima, kada svakodnevno svjedočimo tučnjavama zbog razlika u mišljenju, glazbi ili nečem trećem, kada čujemo pjesme "glavobolja od vina, a nigde aspirina" koje naša dječica slušaju, doista ne možemo očekivati ništa bolje od Simone Gotovac, Dolores Lambaše ili Nives Celzijus. Oh, načitati ćemo se mi još knjiga o prljavom vešu naših 'bogatih i slavnih', oh, da, hoćemo..
Još bi se samo osvrnula na Lady KaKu koja je isto uzor djevojčicama diljem svijeta te daje poruku da svatko može biti megapopularan ako napravi dovoljno dobar skandal, svojom (ne)odjećom ili nečim drugim - ostaje nama na izbor.
I doista, ovaj svijet svakim danom ide jedan korak naprijed, i barem deset nazad..
Lijepi pozdravi!
Komentiraj ( 5 )
-
Blogiću, 10 minuta ti je tek :)
06.07.2010. (18:44)
Već dugo vremena razmišljam o otvaranju bloga, ali "nikako da uhvatim vremena"..Ideju o otvaranju bloga kao osobnog ispušnog ventila razmatram već neko vrijeme, no nikako da uhvatim tih pola sata koja bi bila uložena u pravljenje internet dnevnika na koji mogu čak dobiti i pokoji komentar.
Često posjećujem blog.hr i naravno, posjećujem blogove na naslovnici ili na listi 'cool blogova', ali ne ostavljam komentar uz ispriku da moje mišljenje nije potrebno iznositi (a zapravo nemam vremena i bojim se da sa jedne teme ne odlutam na desetu).
Tako sam ja dio ovog kišnog poslijepodneva odlučila potrošiti na otvaranje online dnevnika, i moram priznati da se veselim ulasku u svijet bloga/era. U ovo moderno i digitalno doba svjedočimo osnivanju predivnih prijateljstava (ponekada i veza) samo zahvaljujući internetu, možda i meni 'prijeti' nešto slično, iako se ne nadam nečemu Bog zna čemu. Imam sasvim realna očekivanja - kaj bude, bude.
Čak sam uspjela i skužiti kako promijeniti dizajn (a da on nije na repertoaru koji nam blog.hr ponuđuje, već dizajn pravljen od drugih blogera).
Prilikom biranja dizajna pripazila sam da ne bude napadan kao što je većina onih koji su na meniju, a ovaj mi je baš simpatičan. Bez slika, naslova. Jednostavno i jedinstveno. A i ova boja mi baš pristaje - nježna, ali ne previše. Baš po mojem ukusu.
Ovaj prvi post bi trebao opisivati moje namjere u vezi sa ovim blogom jer su mogućnosti bezbrojne - može biti blog za receptima, slikama, vicevima, pjesmama, videima, a može biti i običan blog na kojemu pišem svoje doživljaje kroz život. Moj blog će biti mješavina svega - naći će se i pokoji recept, sličica, možda i vic ili pjesma, a vjerujem da ću i 'postati' videe sa youtubea ako slučajno pronađem nešto vrijedno objavljivanja na mojem blogiću.
Dragi blogeri koji ovo čitate, nadam se da ćete biti dobri domaćini (s obzirom na to da je ovo moj prvi blog) i da me nećete otjerati iz ove velike blog obitelji!
Hihi, lijepi pozdravi!
Komentiraj ( 6 )
-