Sanjala sam kako se William Blake i Vlaho Bukovac
Drže za ruke na način da si
Tapšaju dlanove

Jeli su kremšnite i pričali o smislu života
Pokušavajući se iz čiste zezancije
sporazumjeti na ruskom.
A onda bi na svaku drugu treću riječ prasnuli u smijeh
Jer ih je zabavljalo kako je ruski sličan hrvatskom jeziku.
Potom bi Blake ko iz topa opalio neku hrvatsku psovku
Sa engleskim naglaskom i opet bi zajedno prasnuli u smijeh.

Ja sam samo buljila u njihove kremšnite
koje su u obilnim količinama bile poslagane na stolu
a potom se pred mene spustio zastor HNK,
ali na njemu nije bilo niti Gaja
niti Iliraca, nego neka naiva.
A naivu ne volim.

Ali voljela bi crne mišićave
Balerine,
Ali to je već drugi san …

Danas je dan kada ću svima reći
da odjebu.
Živcirati se
Ljutiti se
Na rubu plača
Na granici očaja
Vapiti za trenutkom samoće
A zapravo tražiti pažnju
Dok govorim da me ostavite na miru

Danas je dan
Idealan
Za dići ruku na sebe
Završiti ovu agoniju
Naglo i brutalno
Neka baš sve propadne u ponor
I nestanu u zaboravu
Sve moje frustracije
I sav trud na ovom putu
Da stvorim neki svoj mir
I nađem smisao

Danas je dan
Kada ću vam svima reći
Odjebite
Jer sutra
Obrisati ću suze
I poželjet
Sve vas izgrliti
I dugo…
Dugo se ispričavati.

Znaš
Da ne postoji Raj
I ne postoji Pakao
Jer sve je tek beskrajno čistilište
I rađamo se i umiremo sa vječnim pitanjima
Kako bi stvari izgledale da su se slučajno drugačije zbile
I uvijek bi te sanjala na visokoj litici koje oplakuje more
I pitala se dali bi te imala kraj sebe da sam imala hrabrosti
Prekinuti postojeće
I krenuti u neizvjesnost
I sanjam taj miris mora i vjetar na svom licu
I kad zatvorim oči
I pitam se dali uistinu mogu promijeniti svijet
Mijenjajući sebe
A onda shvatim da je sve nevažno
I zahvaljujem ti na fragmentima sreće
Što sada su pretočena tek u siječanja
Jer svaki sretan trenutak tek je zatišje pred buru
Sićušan, iako ugodan nagovještaj
Buduće katastrofe
I možda se i zato više volim osjećati mizerno
Jel' život je ionako tek san
Tek šaka posuđenih zrnca vremena
Koji nam upravo cure niz prste i ispadaju iz ruku
I nadam se da ću stići
Barem
Reći ti zbogom

Napustili su te anđeli
Kako bi nad nekim drugim plakali
Ti patetični pernati gadovi
Ostavili su te bez riječi
I ogledala tamne i pucaju
Dok i odraz bježi od tebe
I želiš vrištati
Ali zvuk ne izlazi
Pa urezuješ svoje misli
U kožu
Jel' bol će bolje objasniti
Ono što slova ne mogu



Now's Not A Good Time....... by *escura on deviantART