Something different from me

Ljubav… čini čudne stvari… neki bi je opisali kao patnju…a… neki kao veselje….
…najčešće zbog čega patimo je ljubav… ljubav je jedina patnja koju čovjek u svojem životu ima…
kad se zaljubimo….automatski budemo sretni… nasmiješeni… bolji u nekim stvarima… imamo volju za sve… živimo sretni iz dana u dan… gledamo život s pozitivne strane… to sve može učiniti jedna osoba….
a… kad saznamo da ta osoba koja nam se činila kao najljepše biće na ovom svijetu…. Za koju bi sve napravili…da ta osoba NE osjeća isto prema nama kao što mi osjećamo prema njoj…. U toj sekundi nam se sruši cijeli svijet…….želimo biti samo sami… zatvoriti se u svoju mračnu sobu… tamo gdje nam nitko neće smetati… da pustimo svu bol i suze iz sebe… uz pomoć najtužnijih pjesama za koje smo se nadali da ih nikada više nećemo koristiti…
Zašto se toliko trudimo da nas ta osoba primijeti… ako se sve završava grubo??? Zašto se uopće mučimo da pokažemo svoje osjećaje??? Ali zašto to toliko boli????
Jesmo li mi sami možda krivi na tome što se zaljubljujemo u krive osobe…. Za koje niti ne postojimo??? Zašto se sve to nama događa?
Zašto su dečki ne osjećani…i zašto ih je tako teško shvatit?? ili su cure te jedine koje ne znaju što žele???? Uglavnom… ne možemo naći zajednički jezik kojim se možemo sporazumijevat… da bi to pronašli… zaljubljivali bi se češće…. I ne bi imali toliko problema….