Nakon dugih mjesec dana konačno sam došla doma!Nije da sam nezahvalna što mogu ići na more...ali kad je dosta,dosta je!Konačno mogu udahnuti teški zrak ispunjen vlagom,smogom i svom mogućom prljavštinom grada!Ah, Zagreb!:)
Naravno ništa ne prolazi bez mase kava i viđanja sa ljudima koje nisi vidio jaako dugo.Zanimljivo je da makar ti preko godine neki od tih ljudi i nisu toliko dragi u tih prvih tjedan dana,kad se vratiš s mora, čine ti se dražim no ikad.Pažljivo upijaš njihove doživljaje, smiješ se,zabavljaš čak i ako ti je dosadno.I to sve zbog onog morskog adrenalina i napunjenih baterija. I dalje se osjećaš opušteno, pozdravljaš skoro sve na cesti,svi se čine tako simpatični...A onda,nakon par dana,baterije se počnu prazniti velikom brzinom,shvatiš da grad i nije toliko lijep koliko se činio jer su te skoro pokupili na zebri ili ti gurnuli lakat pod rebro u tramvaju i vidiš da si se vratio u onu svakodnevnicu gdje te okružuje prebrzi ritam. Onda se sjetiš mora,plaže i one poznate uzrečice :"Evo me za deset minuta!"...a zapravo se pojaviš za pola sata jer ti se je bilo teško dignuti s kauča!
|
Ovog malca smo našli u cvijeću na terasi!:)
|