ponedjeljak, 21.11.2005.

akcija reakcija kao i besmislice

Vidim da moj vapaj protiv uskraćivanja temeljnih ljudskih prava u sAD-u nije naišao na preveliki odjek, a ono nešto reakcije što je bilo dobrim se djelom odnosi na podršku takvoj i sličnim žalosnim i odvratnim praksama. Razni nosoržci, grbodevci, prasoglavci i ini kukcfožderi osjetili su se naravno uzdrmani i ugroženi u svom svijetu gdje je svako nesputano iskazivanje slobode, ljubavi i ljepote zrelo za robiju ili ludnicu, ovisi tko te se prije dohvati.
Skoro da i teže od same čudovišne osude nesretnoj SIlviji zvuče izlijevi podrške njenim krvnicima, podrška takvom užasnom i nečovječnom sustavu koje provodi nepatvrorenu seksualnu diskriminaciju pravdajući to kojekakvom niskom razloga, nekada religijhskim danas kvazipsiho.oško medicinskim. Je li moguće da su tolikom broju ljudi do te mjere isprali mozak da se ne mogu više prisjetiti svoje svijesti i ostalog kad su "imali 16" i da misle da doista (da parafrazimram Martina Luthera koji je kazao da onaj "koji propovijeda da duša prijeđe iz pakla u raj kad novac padne u škrabicu i zazveči, propovijeda trice i kučine",) da pet minuta nakon 18. rođendana nastupa seksualna zrelost. To bi bilo jednako onome koji bi mislio da djeca nakon sedmog rođendana sama od sebe znaju čitati i pisati.
Bit će o ovome još govora, jednostavno me umorilo i ovo pisanje jer ne mogu vjerovati da su ljudi toliko u komi. Sjećam se prije par godina akcije preko Interneta za spas nesretno osuđene Nigerijke, a sad kad se ne isto ali u mnogo čemu slično pravno umorstvo događa na zapadu - zid ne samo šutnje nego što je još neshvatljivije - odobravanja.
- 13:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.11.2005.

MAJKA HEORJ, SUDAC ČUDOVIŠTE I BEZIMENE ŽRTVE

Priznajem, otišao sam bio na travaricu u svoj ne omiljeni, nego jedini poslu bilzak kafić i bacivši po običaju, površan pogled na novine ugledao strahotu, smrzao se, zgorzio se, pobijesnio i sve ostalo i dotrčao nazad u redakciju, do kompjutora ne bih li imao dovoljno vremena između snimanja da napišem ove redke, jer to što sam vidio doista me zgrozilo.
Vi koji ovo čitate dans, pogledajte zadnju stranicu Jutarnjeg lista gdje se pojavilo čudovište od vijesti , vijesti koja mi sigurno ne će dati mirnog sna slijedećih nekoliko dana. Ili tjedana...
A sve bi bilo premalo pa i da ne spavam tri mjeseca ne bih mogao iz niti malo doprinjeti ispravku takve užasne nepravde koja se dogodila ženi, majki, heroini, boginji prozačinog imena Silvia Johnson. Ženi koja je zajedno sa svojom kćerkom radila super tulume, bolje reći prave tulume (jer uvijek pobjesnim kad odem na neki tzv "tulum" na kojem nema ni t od toga na kojem se ne poštuju osnovne postavke sex, drugs & r'n'r kulture) i dakle, koja je na tim tulumima, oh strahote li! imala sex s nekolicinom tinejdžera.
Ako niste znali, ja ću vam sad reći, kazna koju joj je izreklo čudovište po imenu sudac Weir iznosi trideset (30!) godina robije!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Nisam nogao i još ne mogu doći sebi da se4 tako nešto doista dogodilo i da postoje ljudi koji na takav način sjeku glavu Djetetu našeg novoga Eona, koji uništavaju ikakvu pa i najmanju mogućnost prevldavanja jazova među ljudima, roditeljima i djecom, generacijama općenito. Na tulumima je bilo sexa, alkohola i dorge, rečeno je u toj do neba i pakla smrdljivoj presudi i to je naravno, najveći mogući krimen, posebice što ta žena nije kao većina tzv roditelja, na svoju kćer udarila kukom i motikom, nego se normalno pridružila njoj u slavlju radosti i sakramenta Života.
No, naravno, glavni zločin je sex, spolnost, osnovna energija po kojoj postoji Univerzum i po kojoj jesmo živa bića. Borba protiv sexa traje već poodavno, da bismo došli u društvo koje nije sex gledalo kao sramotu ili evo , kako vidimo, i kriminal, moramos e vraatiti u Antiku. Nakon uspost6ave sramotnog krivovjerja zvanog kršćanstvo ljudska spolnost postala je najteži i najneoprostiviji grijeh.
Ali da stvar bude gora, nije tu samo riječ ni o kršćanstvu, ovu sramotnu i antiljudksu presudu podržavaju kojekakve kreature, podržat će to ono strašilo od Georga Walkera Busha isto kao što bi je podržali Vladimir Šeks ili Stipe Mesić. Kao što bi je podržao i bilo koji eksponent nekakvog trulog estbilishmenta lišenoga svake vrline u današnje doba koje po svim prorocima trebalo biti veliko i prosvijetljeno a zapšravo je mračnije od tzv mračnog srednjeg vijeka. Nemojmo se zavaravati da bi neki današnji kvazi i pseudo ljevičari bili bolji. Od mutavog Račana do apolegeta vulgarnoga materijalizma (na malim ekranima) Denisa Kuljioša ( koji u kući provodi fizička kažnjavanja djece)..
Žalostan mi je i pogled kroz prozor nakon što sam ovo pročitao. Mislim o svemu i svačemu, o mogućnosti svijeta koji leži ubiven nenormalnom presudom pod nogama siljnika i kretena, onih istih debila koji (gle ironije!) vidljivo bijahu prikazani tek u onoj ultra krašćanskoj sekvenci iz "Pasije" Mela Gibsona kad Vrag prolazi noseći u rukama abortivnog mongoloida kao novog vladara svijeta zatrovanog cionizmom.
Zamislite daragi i drage moje da ste mogli slobodno mogli kao što niste, a ni ja nisam, podjeliti radost prvog jointa, bonobna, felatia ili neke druge životne radosti sa svojim najbližima. Da vam je stari jednom došao ozaren kući i rekao sine ajmo ševiti, ili da je stara rekla danas ćemo se nabonobnirati pa ne treba kuhati ručak nego idemo tulumariti do besvijesti! Da ste već u ranim godinama mogli shvatiti koje to sve tajne i duboke spone vežu nas kao ljudski rod, kao gospodare planete, da božja volja nije represija nego širenje i radovanje. Ekstaza istog onog Eufopriona, sina Fausta i Helene Trojanske kako nas uči Goethe kojeg nije bilo sram da napiše da njegova Margareta tek navrši četranest ljeta.
Zar doista itko razuman može vjerovati da osoba koja je za sat vremena starija od 18 godina tim pomakom satne kazaljke stječe pravo uključivanja u seksualni život, a da je svima ispod te granice to najstrože zabranjeno, a svim onim koji im u tom žele pomoći zajamćčen samo vječni progon, zatvori, mućčenja, sudovi, doktori i pakao, pravi i jedini, onaj koji vlada na ovoj našoj tako predivno9j i tako nam ljubljenoj Zemlji.
Zar doista nitko ne može (ili bolje reći ne želi. A zašto?) shvatiti da se zdrava sekusalnost kao i zdrav odnos prema onome što u svom neznanju nazivamo drogama može steći jedino upražnjavanjem istog. Kleopatra je s 13 godina bila upućena u seksualne škole Aleksandrije. U Babilonu je svaka žena trebala proboraviti određen broj dana u javnoj kući, kako zbog svog zadovoljstva, tako i da se tim načinom osigura novac za siromašne, a u Indiji je seksualno služenje u hramovima normalno oblik služenja Bogu. Jedinom pravom Bogu kojis e na Zemlji i u Čovjeku objavljuje kroz Falus i Kteis ili zašto se sramiti svog hrvatskog jezika i reći to Kurcu i Pički!
Heine je pisao kako je teško ostati čovjek nakon pokolja u St Antoineu u Parizu 1848. no vidimo da ni 2005. nije ništa bolja. Okovi na nama još i te kako zvekeću. Primjer Silvie Johnson Majke i Heroja to nam pokazuje i molim vas doista svih vas koji ćete ovo čitati pokažite i drugima, želio bih da ova moja poruka nastala iz nemoćnoga bijesa nađe puta do srca i umova LJudi, ako ih ima, jer nakonsv ega teško je u to više i vjerovati.......
- 12:22 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 02.11.2005.

noć vještica


E, ljudi čuda! Pomni čitatlji/ce ovih kronika sigurno su zapazili da se u jednom malom žargonu manijačkom, razne, zbog ludosti i inih zala ilegalne supstance nazivaju raznim, drugim, šifriranim imenima. Tako ja pripremajući halowensku zabavu nazovem svoju frendicu i kažem joj da mi "sredi krumpira za 200 kuna" i još dodam "ako ima kakvu dobru vezu". Ona mi odgovori da će preko dečka. i sve u najboljem redu. Ja doputujem u nedjelju, odem do njih i obavjestim kako na tulum, dolazi dosta manje ljudi nego mišljah, a ona će odmah zabrinuto da što ću s "krumpirima". Ja naravno odgovorama da nema veze pa neće isklijati i pridodam, bit će nam više. I kad poželim vidjeti stuff, kažu da je u autu. Dobro, pijuckamo orahovicu, pušimo neke druge kumprie, a ja se već počeo misliti pa zašto ne donesu gore, nije vrag da mi oće uvaliti neko smeće, nisam, to naime, od njih očekivao. I na moje opetovanjo navaljivanje da vidim kumpire, da donesu, da ću ići ja s njima, sve nešto me čudno gledaju da kao što ćemo sad s tim, a ja na kraju kažem pa malo da probamo. Dalje ide ovako
-Da probamo što?
-Pa kumpire!
-Pa sad?
-Pa da, mislim, pa da vidimo kakvi su i da se i vi počastite!
- /opet čudni pogledi/
- /opet ja/ Pa koliko ima?
- SEDAM VRIĆA!!!!!!!!





Da, da, vjerovali ili ne, moji dragi prijatelji su kupili sedam vreća krumpira na veliko, za 200 kuna!!!!!!
I tako sam postao vlasnik 135 kg krumpira, srećom kroz večer smo našli neke modalitete za rješiti se tih problema, dio je čak otišao u humanitarne svrhe.
Na tulumu nije bilo krumpira, ali "krumpira" jest iako je nekako bilo više bonobniranje i nije ispalo toliko loše a bilo je i nekih drugih sadržaja s obzirom na pogodno mjesto radnje. Kroz utorak chilanje a onda povratak najprije u civilizaicju pa put u ZG i evo mene već na poslu. Odlučeno je da će se ubuduće, u psomen na ovaj događaj obvezno spremati jela od krumpira.
- 13:38 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>