normalan zivot

U subotu je odigran derbi – neki kažu majka svih derbija. Oči javnosti bile su uprte u navijače. Položili smo ispit za Euro jer nismo ubili pandura, a i bilo je ukupno manje od sto nereda. Za to bi se trebalo navijače nagraditi novčano ili bar besplatnim ulaznicama.
Na terenu su u igri „ko manje“ jednako bili dobri igrači u plavim i bijelim majicama. Ipak, lucidni hajdukovci pronašli su najslabiju kariku u redovima plave momčadi te su sirotog Brazilca dvaput utopili u bezizlaznu situaciju u kojuj je ovaj morao popustiti i zatresti mrežu.
U poluvremenu je reporter sa utakmice Slaven – Cibalia 2:0 u momentu dok su u kadru lepršale zastave primijetio kako je lepršavost viđena samo na stijegovima.
Drugo poluvrijeme bijeli su nastavili uspješno provoditi taktiku „ u napadu na nula-nula, u obrani koliko prime“, ali i Dinamova je momčad bolje stajala dokazavši kako su ona dva kiksa bili samo prolazna slabost pojedinca. Iz nepoznatih razloga negdje pred kraj hajdukovi su napadači počeli umjesto u svoj da pucaju u protivnički gol te su tako umalo ugrozili rezultat igre koju su igrali dobrih 80 minuta. Ipak, ostalo je 2:1 za Dinamo iz čega je profesor Ivanković zaključio da je njegova momčad pobijedila.
Nakon što sam pojeo kilo i po kikirikija i popio 5 tamnih Krušovica mirno sam otišao spavati.