normalan zivot

V.K. PRIMOŠTEN

3. hrvatska vaterpolo liga je startala u petak. Pošto smo odradili memorijalni turnir za Denisa prošlu subotu te nabavili kupaće gaćice sa logom kluba, pomislili smo da smo jaki. I jesmo, ali nas ne ljubi rezultat. Svakako, bila je pušiona najviše zato jer je golman Toni stigao tek na zadnju četvrtinu (njemu i Tali uskuvao auto kod Dugopolja). Također je za tu tekmu zanimljivo da mi se nakon 12 godina igranja vaterpola prvi put desilo da dobijem isključenje s pravom zamjene. Pokazao sam sucu srednjak uz gomilu urlika iz kojih se razaznavalo: kurac, čorava, te jebo, puši... Sreća da je delegat dobar čovik pa me nije kaznio s par utakmica. Posli utakmice tradicionalno smo se izbili iz postola od pive. Legao u 7, digao se u 9, pa se vozi 2ipo ure od Šibenika do Splita (jebenti sezonu) i onda - posal. Stvarno je gušt radit u subotu popodne, jebote život taki. Al bit će i radnih nedilja, nije greda. Moram priznat da sam promijenio mišljenje o radnim nediljama. Prije sam kontao kao, pa nek se radi ako se plaća. Danas vidim da je to zajeb i apeliram na građane da ako ikad budu mogli glasovat o radu nediljom neka budu protiv.Nisam vidio Roka 2 dana i stvarno mi fali njegov osmijeh sa ona 2 zubića. A zamisli da još sutra triba radit...