koja rijec nabrzinu..a i usput nesto sweet

evo proslo je jako duuugo vremena..
sorry, nemamo bas vremena za postove pa eto da nabrzinu ubacim jednu zanimljivost,,
kad uhvatimo vremena nadam se da cemo posteno napisat pravi post!
pozdrav svima i uzivajte !!
mah
eto..

Uvjereni smo, da će naš život biti ljepši kada se vjenčamo, kada dobijemo prvo ili,drugo dijete.

Naša su djeca premalena, zbog toga ili onoga mislimo,da će biti bolje

kada odrastu.

U nastavku smo ogorčeni zbog njihovog mladenačkog ponašanja.

Uvjereni smo, da ćemo biti sretni, kada prebrode to razdoblje.

Mislimo, da ćemo se osjećati bolje, kada naš partner riješi svoje

probleme,kada promjenimo auto, kada odemo na predivni godišnji odmor,

kada više nećemo trebati raditi.

Međutim, ako ne započnemo s punim i sretnim životom sada, kada ćemo ?

Uvijek se moramo loviti u koštac sa teškoćama svih vrsta.

Zato je potrebno prihvatiti ovu stvarnost i odlučiti se biti sretan,

bez obzira na to što će se dogoditi. yes

Alfred Souza kaže:

Veoma dugo vremena imao sam osjećaj, da će moj život uskoro započeti.

Pravi život ! Međutim uvijek je bilo prepreka, koje je trebalo

usput savladati, nešto neriješenoga,, neki posao, koji je tražio više

vremena, dugovi, koji još nisu bili poravnani. Nakon toga bi život

trebao započeti. Na kraju sam shvatio, da su te prepreke život.

Ovaj način upoznavanja stvari pomaže nam razumjeti, da ne postoji

sredstvo, da smo sretni, nego je sreća sredstvo.

Posljedično moramo kušati svaki trenutak našega života, a kušamo ga još bolje, ako ga možemo podijeliti s nama dragom osobom,

s veoma dragom osobom za proživiti zajedničke dragocijene trenutke života.

SJETIMO SE, DA VRIJEME NE ČEKA NIKOGA.

Zato prestanimo čekati, da završimo školu, da se vratimo u školu, da

ćemo igubiti 5 kg, da ćemo odebljati za 5 kg, da ćemo imati dijecu,

da ćemo ih vidjeti, kada odu od kuće.

Prestanimo čekati, da ćemo započeti raditi, da ćemo otići u mirovinu,

da ćemo se vjenčati, rastaviti. Prestanimo čekati petak uvečer,

nedeljno jutro, proljeće, jesen ili zimu, da nabavimo nov auto, ili

novu kuću.

Prestanimo čekati, da napustimo ovaj život, da se ponovno

rodimo i da shatimo, da nema boljega trenutka, da budemo sretni, kako

ąto je upravo sada taj trenutak.

Sreća i radost življenja nisu ciljevi, već samo jedno putovanje.

Misao za danas: radimo, kako da nam novac nije potreban; volimo bez

misli na to, da ćemo vjerojatno patiti.

Sada dobro razmisli i pokušaj odgovoriti na ova pitanja:

1 - Nabroji 5 najbogatijih osoba na svijetu.

2 - Imenuj 5 zadnjih Miss Univerzum.

3 - Imenuj 10 dobitnika Nobelove nagrade

4 - Imenuj 5 zadnjih dobitnika Oskara za mušku ili žensku ulogu.

Kako ti ide ? Sjećaš se rijetkih ili nijednoga. Nemoj se sekirati.

Nitko od nas ne sjeća se najboljih od jučer. Pljesak odlazi, trofeji

se napraše, pobjednici se zaboravljaju !

Sada odgovori na ova slijedeća pitanja:

1 - Nabroji 3 profesora, koji su ti pomagali u tvojem formiranju.

2 - Navedi 3 prijatelja, koji su ti pomagali u teškim trenutcima.

3 - Sjeti se nekoliko osoba, koje su te dovele do toga, da se osjetiš

nekako posebno.

4 - Navedi 5 osoba s kojima proživljavaš svoje vrijeme.

Kako ti ide ? Bolje ? Osobe, koje stvaraju i utvrđuju razliku u našem

životu nisu one s najboljim preporukama, s mnogo novaca ili boljim

nagradama. To su one osobe koje su zabrinute za tebe, koje brinu o

tebi, one, koje su na svaki način s tobom.

Razmislimo trenutak. Život je vrlo kratak ! Ti, na kojem si spisku ?

Ne znaš ! Dozvoli mi, da ti pomognem.

Nisi među slavnima, ali si ipak među onima, kojih se sjećam, da im

pošaljem slijedeći izvještaj:

Prije nekoliko godina, na para olimpijskim igrama u Seattlu, bilo

je 9 atletičara, svi sa mentalnim i fizičkim oštećenjima, spremnih na

startnoj liniji od 100 metara.

Na pucanj pištolja započelo je takmičenje, ne sprintom, ali kod svih sa željom, da stignu do cilja i pobjede. Dok su trčali, jedan je dečkić posrnuo, pao, nekoliko se puta prevrnuo i započeo plakati.

Ostalih osam trkača čulo je dječakov plač. Usporili su i okrenuli se. Zaustavili su se i vratili nazad. SVI.

Jedna djevojčica sa Downovim sindromom, sjela je pored

njega i počela ga ljubiti govoreći: Dali ti je sada bolje ?

Nakon toga su ga podigli i sva devetorica su zagrljeni odąetali do cilja.

Svi su na stadionu ustali sa svojih mjesta i nekoliko minuta od srca

pljeskali takmičarima. Ljudi, koji su bili prisutni, joą uvijek pričaju o tome.

Zašto? Jer u nama samima znamo, da najvažnija stvar u životu, za nas

same, ide dalje od pobjede.

U ovom životu je vrlo važno pamagati drugima, da pobjede, iako to znači usporiti ili promjeniti naš vlastiti trk.

Ako ovo pošalješ svojim prijateljima možda ćemo na taj načim

uspijeti bar malo promjeniti naše srce, a možda i srce nekog drugoga.... yes

-- pozdrav svima.. mah

*ivaNčica*