Evo mene opet...
Evo, kako nisam duuugo pisala, a jedan od razloga je i to da mi se nije dalo, imam par novosti. Prva je da sam napokon završila svoj mini roman. Naravno, vjerojatno sam vam bila zaboravila reći da uopće pišem roman, ali evo sad znate. Zove se „Napokon slobodna“ i ima oko 53 stranice pisane na kompu. Pisala sam ga jako dugo, čak skoro dvije godine. Sigurno se pitate kako to da mi je tako dugo trebalo? E pa nisam ga pisala baš svaki dan i čak je znalo proći po nekoliko tjedana, a da ga nisam pipnula. Ali eto, sad je napokon gotov i svi koji su ga pročitali kažu da nije loš. Imam frendicu koja kao i ja voli puno čitati i dosta je toga i pročitala i njoj se roman jako svidio. Čak su njezina mama, brat i mlađa sestra htjeli pročitati. Baš mi je drago. Onda je jedna frendica rekla da je naslov pun pogodak jer lako „uđe u uho“. Dala sam ga Blanki pa ćemo vidjeti njeno mišljenje. Jedino me muči što ću sad morati tražiti izdavača da mi izda knjigu. To će vjerojatno biti dosta teško, ali bit ću uporna i valjda ću na kraju uspjeti objaviti knjigu. Drž'te fige.
Druga novost je da sam počela drugi roman koji uopće neće biti ni sličan ovom prvom ali će biti totalna komedija (ili se bar tome nadam), pa ćemo vidjeti).
Nemam više kaj napisati, a ionako sam se malo raspisala. A, da. Bila sam danas na sajmu u Boćarskom domu i bilo je fakat super. Došao je i naš ravnatelj i profa koja nam je prije predavala gospodarstvo. Možete zamisliti, održala sam prezentaciju predstavnici iz Klare. Koma. Mislim, ona me pohvalila i sve, ali malo me hvatala trema. Nije bed, ne? Ali bilo je super. Bilo je i Talijana koji su bili malo sramežljivi, ali ipak našao se i koji slatki nesramežljivi. Ja malo znam talijanski jer sam ga učila 4 godine, ali već sam pola zaboravila. Ajme, baš sam se raspisala. Pa onda se čitamo. Velika pusa svima. Ciao
|