Nobody puts Baby in the corner...

Makar grub tvoj dodir bio, još mi godi.....

Hej.....
Ovih san dana, blago rečeno, melankonična. Ni sama ne znan di bi, ni šta bi a kamoli kako bi. U jednom trenu san u 7. nebu a onda tako naglo padnen i to dublje nego šta san ikad bila. I to me živcira, pogotovo razlog takvih mojih stanja.
Najgore je šta znan šta je jedina stvar koja bi me trenutačno učinila sritnon, al ako bi je imala.... Šta kad je izgubin?? Šta onda? A znan da nakon možda tjedan dana sriće, imala bi cili život prid sebon da se oporavin.

Nikad se nisan bojala nepoznatog, i ni dan danas se ne bojin toga. Ali bojin se onoga šta se ponavlja, i to konstantno....
Vratiti se staroj ljubavi isto je kao po ne znam koji put čitati najdražu knjigu - radnja može bit napeta, ali kraj se unaprijed zna...
Jel vi virujete u to? Ja....ne znan...
Kad razmišljan, pa vjerojatno i virujen ali nikad nisan sposobna to i primjenit. Evo, samo kad gledan taj primjer s knjigon. Evo, ja mogu bezbroj puta ptočitat jednu te istu knjigu, šta uvik i radin ako mi se neka knjiga sviđa. Drugi me gledaju kada san poludila zbog toga- svi, od moje sestre pa do najbolje prijateljice. Al ja svaki put nađen nešto novo, šta prije nisan skužila, naučin nešto novo, poistovječujen se sa nekin drugin likon ili se jednostavno pokkušavan opet osječat onako kako si se prvi put osjećala kad san je čitala. I možda to nekom drugom ne bi uspilo, al meni je svaki put kad čitan jednu te istu knjigu, baš ko da je prvi put iman u rukama.

Baš zbog toga se i uvik vračan staroj ljubavi. Kad san prvi put osjećala ovo šta sad osjećan, ta moja "zaljubljenost" (bojin se to nazvat ljubavlju), trajala je 5 godina. Od tih 5 godina, bila san s njin 6 miseci, i neopisiv mi je bija taj osjećaj, kad san nakon 3 godine napokon dobila šta san tila.
Te tri godine, uvik san pokušavala krenit dalje, tila san da mi se svidi neko drugi, samo da njega zaboravin, al mi nikad nije pošlo za rukon. I otprilike godinu dana nakon šta san ga ostavila, opet san tila bit s njin. Iako san znala da ta veza ne bi bila ništa bolja, i da bi samo opet patila, tila san ga opet imat kraj sebe jer san s njin imala trenutaka u kojima san bila najritnija osoba na planeti, a zbog takvih trenutaka se isplatilo ponekad i patit.

Sad opet iman nekog takvog, i ovo već traje malo manje od godinu dana. I ni sama ne znan dal da dan šansu nečemu šta je već unaprid osuđeno da propadne, i to brzo....
I koliko san samo puta obećala i samoj sebi i drugima da ću se maknit od njega, jer postoje toliki bolji od njega, i s kolikima san bila u vezi i ne bi me nikad bili povridili, a ja se vraćan patnji. Makar znan da će se sve završit ka i uvik, i da ću svima dizat živce s mojin depresijama i takvin sranjima...
I makar se toliko bojin opet se vratit tome. Vratti se poznatome....