dexterious

Napokon se naspavala pa rekoh da štokod i napišem :)

Na promociji je bilo predivno... svi smo bili obučeni u toge i nosili kapice (možda stavim i slikicu kasnije), ali ne mogu vam opisati kakav je osjećaj napokon u ruke primiti teško stečenu diplomu. Da, teško stečenu. Jer prošle su godine i godine mukotrpnog odricanja od strane mojih roditelja (koji su bili jako ponosni... čak je i tati, koliko sam uspjela vidjeti, došla suzica na oči, a znate već kakvi su tate), a i od strane mene. Koliko sam samo noći probdjela učeći za ispite, suza prolila za nepravedne ocjene, i živaca izgubila...???

No na žalost, taj je period mog života sad gotov.

I sad tek shvaćam veličinu one "OD KOLIJEVKE PA DO GROBA NAJLJEPŠE JE ĐAČKO DOBA" s tim da bi ja to malo ispravila i rekla STUDENTSKO DOBA.

Ni za čim ne žalim. Jer mi je uistinu bilo predivno. I da mogu kroz sve ponovo proći, bez oklijevanja bih pristala na to. Moram priznati da zavidim ovim brucošima, niti svjesni nisu koliko im je sada dobro.

Ah

Još sam u potrazi za poslom. Još uvijek ne gubim nadu, ali bliži se ljeto i postajem sve manje strpljiva. Još uvijek me zovu na neka testiranja, počela sam dobivati i neke odbijenice.

Naravno, svi traže iskustva, a odakle mi??? Jer dok sam ja vrijedno učila da što prije fax privedem kraju, neki su radili bilo što. OK, nije sad da nemam apsolutno nikakvog iskustva, ali svejedno, ovo što imam skoro pa se i ne računa.


No dosta mojih žalopojki.


U subotu na vjenčanju je isto bilo predivno. Ja i prijateljice smo kitile aute (čak smo neke mladce nagovorile da nam pomognu - nije lako hodati u štiklama po travi) i stavljale kitice.

M je bila predivna mlada. (ma ona je uvijek predivna)

U crkvi sam se malo raspekmezila, ali dobro, prošlo me i to.

Zato smo kasnije plesale do zore. I pjevale isto. Jedva sam govorila sutradan.

Čak sam i buket išla hvatati. Nisam ga uhvatila. Moja D ga je uhvatila. I bolje da ga je uhvatila, meni ne treba. Još mi udaja nije na pameti (nije ni da imam s kim).

Jedino nisam plesala na stolu. Eto, bila sam pristojna. A i običaji su malo drugačiji nego u mom kraju. :)


A sad idem čitati. Da, počela sam čitati. Bolje buljiti u knjigu nego u monitor


Pusa svima!

Dan D se približava

Napokon sam skompletirala obleku

haljina - crna sa krem točkicama (inače ne volim točkice, sa njima sam zaratila još odavno, ali eto, očito je došlo vrijeme da zakopamo ratne sjekire i popušimo lulu mira)

cipele - crne, sa par remenčića, za moj pojam jaaaaaaaaako visoke pete

u petak ujutro ću ići izravnati kosu (baš mi je fora kad je tako ravna, kao da uopće nije moja, a inače je valovita i divlja)

malo boje dobila jesam, doduše umjetnim putem, ali šta je tu je... bolje i tako nego da idem prozirna

još sam si davno obećala i manikuru pa rekoh zašto ne sad... još samo razmišljam kad je najbolje da odem

rezervirala i mjesto u restoranu, nećete vjerovati ali zove se - točkica

(te me točkice proganjaju!!!)

još da si napravim ogrlicu (da, sama ću si je raditi) i to je to

jedino neću moći na salsu, ali eto, nešto mora patiti


i onda u subotu na svadbu :)

moja M se udaje, i baš sam sretna zbog nje!




P.S. nemojte sad namjerno doći na promociju samo da utepite koja sam!

Kupila haljinu!

Cipele na redu!



Ponovo single!

Me happy!

1. Ne mogu vjerovati da sam izgorila u solariju... presmiješno... ali izgleda da imam jaaaaako osjetiljivu kožu (uz činjenicu da mi je prirodna boja - prozirna) - i to već 2. put ovaj tjedan
A sve što sam željela jest dobiti malo boje da mogu biti lijepa na promociji

čak sam našla i jednu haljinicu koja mi stoji (iako me ubija u pojam činjenica da je točkasta, jer ja ti točkice nismo baš na ti... prijatelj me zeza da sam naopaki dalmatiner - jer je haljina crna sa bijelim točkama) tako da razmišljam o tome da je kupim :) ako se ne proda do sutra popodne

e onda na red dolaze i cipele (a i taj dio potrage će me dokrajčiti)


2. Uvijek mi je bilo fascinanto kako neke žene u filmovima dobiju piće na račun kuće... e pa to mi se jučer dogodilo... nisam ni u ludilu mogla zamisliti da bi se tako nešto moglo dogoditi meni...




3. Ovi Finci što su pobjedili, baš su mi bili fora... ali tako su ružni, ne bi da su izašli iz Buffy ubojice vampira... bljak

Sevi svaka čast, nastup je bio fenomenalan, iako mi pjesma sama po sebi nije baš sjela (što me nije jučer spriječilo da skačem na nju )


I to je to... idem malo vegetirati


KISSSSSS

Bole me noge

danas sam prešla Zagreb uzduž i poprijeko u potrazi za nečim što ću obući na promociji koja je slijedeći petak (znam, rano sam se sjetila)

ali dobra je stvar da sam se ošišala

i super sam zadovoljna

i toplo preporučam

sad ću praviti malo reklame, ali neka - Renata institut za njegu kose

ja nisam mogla vjerovati da je to moja kosa kad sam se pogledala u ogledalo

happy, happy, happy


a sad idem malo odmoriti noge jer ih večeras čeka - SALSA!


:*


Nadam se i kakvom posliću uskoro :)

Stigla jučer u ZG

još se nisam ni raspakirala

ali dobro je

bila na nekim testiranjima i razgovorima za posao pa valjda bu nešto

još ne znam što ću sa brucošem

izluđujuća situacija

vratila se čokoladi

"ODUSTAJEM OD ČOKOLADE - ALI NISAM POUZDANA!"

mislim da ću poluditi

polako gubim svaku nadu

na rubu sam živčanog sloma

pogotovo nakon što sam danas vidila stanje na svom bankovnom računu

pitam se kud svi ti novci pobjegnu

hoću raditi

želim raditi

trebam raditi

aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa



hmmm

i na ljubavnom planu sam postala depresivna

zapitam se što je meni ovo trebalo

DA

recimo da smo se zbarili

ali što sad

ja sam tako nesređena da ne znam što bi i gdje bi

a on

on se čini zagrijan

a ne želim ga povrijediti

a bojim se da ću morati

i ponovo izluđujuća situacija



aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa


UPOMOĆ


Želim nestati na par dana


idem

doma

uskoro

napokon


dexy OUT

Zagreb, 6. 5. 2005. , 2:07


Hmm... odakle da počnem???

Paaaa.... najbolje od početka. :)

Ova protekla dva tjedna prošla su u nekoj euforiji... još se i sama osjećam totalno čudno, ni na nebu, ni na zemlji... (a nisam čardak).

Kao što neki znaju – diplomirala sam. I sad sam službeno nezaposlena. A tako bi rado radila. Nešto. Bilo što. Novci mi trebaju ako želim i dalje ostati u Zagrebu, a želim. Do sad sam bila na nekoliko testiranja i razgovora, ali ništa... svi traže nekakvo iskustvo, a odakle iskustvo kad te bez iskustva nitko neće – i tako lijepo tvori začarani krug (siromaštva).

Protekli vikend je bio fenomenalan. Iako smo mi ekipica sa plesa pokušali dogovoriti neki roštilj na Jarunu za 1. 5. zbog glupog vremena svi naši trudi su pali u vodu... a i sami znate da je nemoguće roštiljati na kiši. Ali kiša nas nije spriječila da plešemo

U petak u Strossa na salsi. Gužva nesnosna, glazba predivna, podij prepun. Da je bilo iglu baciti ne bi uspjela pasti na pod.

Subota – filmić (vjerujte mi da se više ne sjećam koji je bio).

A nedjelja. Eh ta nedjelja. Boogaloo! Gdje se i inače izlazi nedjeljom, plesati naravno (više ne izlazim nigdje gdje se ne pleše). Samo čim sam stigla tamo – PUF – razočaranje! Zašto??? Pa... Boogaloo vam inače nedjeljom pušta plesnu glazbu (ne samo salsu) do ponoći, čak i iza toga, ali ovaj put ne... jer... budući da je sutra bio neradan dan, oni su odlučili to malo skratiti, na našu preveliku žalost. Ali zato je svaka minutica bila iskorištena. Ali ono što mi je najdraže od svega bilo jest, kad smo svi mi plesači, koji smo bili tamo, na zvuke «Lambade» se posložili u vlakić i plesali, a nakon toga je uslijedio i LIMBO :) Nažalost, nedugo nakon muzika se ugasila, i gdje ćemo, kud ćemo... idemo negdje... kud nas noge odnesu. Na svu sreću nisu nas nosile noge, već nas je odvezao auto pravo u Lake city. Za one kojima je dotično mjesto poznatije kao mjesto gdje se može slušati glazba opasna po život (čitaj: narodnjaci), nedjeljom u Lakeu puštaju salsu (ah ta salsa, čovjek je mora voliti). I tamo se nastavio naš ludi provod (koji nažalost nije završio roštiljadom, ali drugi put... možda)... sve dok nisu počeli puštati gore navedenu glazbu... sva sreća ublažili su prijelaz tako da smo znali kad trebamo otići :)

Ali dobro... mogu slobodno otpjevati:

"I've had the time of my life
No I never felt like this before
Yes I swear, it's the truth
And I owe it all to you"

To je bio zbilja vikend za pamćenje... do sada najbolji izlazak u mom životu. :)

Ah... sigurno vas zanima, što još ima novoga...

He He

Paaaa....

Postoje neki pomaci što se mog ljubavnog života tiče, ali vidjeti ćemo... Malo me muči činjenica što je on brucoš (OK, tehnički nije jer je položio već neke ispite, ali ja sve koji su 1. godina računam pod brucoše, naravno osim ponavljača). :)
Uglavnom, on je ovaj vikend doma, a ja ovaj vikend partijam... pa ćemo vidjeti... al ono što mogu reći jest da se međusobno «barimo»


I eto... već je došao novi vikend... ponovo će biti zanimljiv po svom sadržaju. Barem se tako zasad čini.

Evo, upravo se maloprije (uh... prije 40 minuta) smjestih u svoju sobicu nakon dugog i veselog, ali i napornog dana.

Bila sam na Z-ovoj promociji. Da, i Z je diplomirao, i to 5 dana prije mene. (Sjećate se Z-a???) Eto, pozvao me, ja se odazvala pozivu i to je to... sad smo OK, u prijateljskim odnosima, ja, kao što ste mogli pročitati gore, napredujem, a on je napokon našao ono što je tražio. I sretna sam zbog njega. Zbilja sretna. :)

Sad sam se vratila (da, da... ne sad sad... ali... ma znate već...) iz, pogađate Strossa. I ponovo je bilo predivno. Osim što sam ja bila malo popila (slavila sam to što se je tako teško zaposliti, da bi mi bilo lakše ponovo studirati nešto drugo), a kad popijem sklona sam govorenju gluposti ili sramoćenju same sebe. Nažalost, ovaj put je bilo ovo drugo po srijedi. Ja se ovim putem želim ispričati svima onima koji su morali slušati mene kako pjevam. (Nadam se da je isprika prihvaćena) Eto, drugi put se neće ponoviti. (osim ako ponovo ne popijem – inače baš i ne pijem). Ali što kad sam taaaaaako htjela tu ulaznicu za sutrašnji/današnji koncert Cubisma. Ah... možda ipak odem (samo 60kn... heeej... puno mi je, ipak nemam izvora prihoda).

I tako, ... to je večeras... ha ha ha ha ha... zanimljivo :)

(Nadam se da nitko od prisutnih u Strossu ne čita moje nebuloze)

A što danas???... Popodne Z-ov party/sportsko druženje na zagrebačkom moru (ako nas ne pomete kiša), navečer, ako ne Cubismo onda negdje vani (nadam se da mi se neće ponovo starčeki nabacivati). A sutra – Boogalooo.

I tako.... eto kako žive nezaposleni :) (ali ja bi ipak radila!!!)

Idem sad spavati uz zvuke Elvisa!

Pusa svima i laku noooooć

Do čitanja i pisanja!

P.S. Ako znate da je tko izgubio posao, javite mi... ja ga tražim :)


Dexy out!


P.S.2 Blago svima onima koji su došli do kraja ovog podužeg posta... ali eto, nakupilo se kad nisam dugo pisala. Iako... na kraju nisam išla kući... trebala sam ići na jedan sprovod, ali su mi javili moji da je bolje da ne dolazim, jer slijedeći vikend ionako moram ići doma. (ovaj put i idem)

A kasnije ću napisati i pravi post


UPDATE: Ipak ce morati pricekati post, pod hitno moram doma...
tako da nemam vremena za raspitati se, a imam puno lijepih stvari za napisati