koliko sam se samo puta odlučila promjeniti...
ili pak samo poraditi na sebi... i uvijek se nađe nešto važnije od toga... zaboravim na ono što mi nedostaje... tražim sitnice koje će mi zaokupiti pažnju dok se vrtim iz dana u dan... tražeći rješenje za ono što mi je na dohvat ruke...
bojim li se izgubiti sve i krenuti iz početka...ne...to bi bilo prejednostavno i besmisleno... izbrisati bol koja me ojačala... izgubiti padove koji su me doveli na ovo što sam sada....svaki trenutak koji sam proživjela je dio mene...
zar da promjenim sve što sam do sada postala... ima li išta u meni što je vrijedno uspomene...često sumnjam u sebe... dovodim se u situacije da moram odustati... jer je to najjednostavnije riješenje... još ako je jednino... ne osjećam grižnju savjesti zbog upropaštavanja osobnosti...
ali ipak...u dubini duše znam da moram izgraditi čvršći stav... odrediti nove vrijednosti koje ću cijeniti...
iz dana u dan se borim sa novim zaključcima.. činjenicama koje nas vode novom početku... pokušavam ih ignorirati no oni me proganjaju kud god pošla.. promjeniti se... ne... možda samo ispraviti pogreške... steći nove osobine.. koje će mi pomoći u ostvarenju ciljeva...
još uvijek sam dijete koje želi ostvariti svoje snove.. tajanstvene želje.. puste iluzije koje stavljaju osmijeh na lice... poslijednja nada koja ti ostane kad pomisliš na odustajanje...
da li je moguće ispuniti snove... svoja najviša očekivanja... korak koji te djeli od pobjede i konačnog pada... jer to razočarenje bi zaista bio poslijednji korak u propast...
no snove ne smijemo ignorirati. oni su odraz stvarnosti koji nam pomaže preživjeti realnost..
pustimo li sve... prepuštamo se ružnoj sudbini onih koji su shvatili što je svijet... drugi nas vode svojim putevima.. ali svatko treba izabrati svoj... zato odlučujem odabrati ne onaj koji je najkraći nego onaj koji je najplemenitiji...
u situacijama u kojima se svakodnevno nalazim želim postupati odgovornije.. biti svjesnija onoga što slijedi.. usuditi se postupiti drugačije od svih... koliko je to ustvari teško... okrenuti se protiv svih i hodati svojim putem, graditi svoje građevine do cilja... možda je to jedini pravi put... želim pokušati...
odgovornije, zrelije, sigurnije...
pokušat ću oživjeti snove... možda je to pomalo djetinjasto.. no želim se osjećati bolje...
ne želim više ni dana pomisliti... što bi bilo da sam drugačije postupila.. ili samo da sam reagirala... bih li dobila ono što sam željela...
tajanstvenost... osobina koju najviše želim i cijenim... steći ju pod svaku cijenu... hmmm... snovi se počinju ostvarivati...još danas...