nedjelja, 27.07.2008.

Memories

U zadnje vrijeme dosta razmišljam o svom djetinjstvu...o tome kako na početku mog života moja obitelj nije imala ni za kruh i mlijeko...no ubrzo su se moji snašli, počeli graditi kuću, dobila sam i sestru u međuvremenu, krenula sam u osnovnu školu, upisala se na tečaj crtanja, krenula u srednju, završila 3 razreda srednje, i za 2 mjeseca sam maturant... cijeli mi se život čini prilično ok. Kada se sjetim da sam do svoje 5. godine živjela u drvenoj kućici od možda jedva 20 kvadrata...nas četvero...wc je bio odvojen od kućice,lol. Ispred te kućice je bila jedna trešnja...full stara.Svake godine sam se penjala na nju i brala vruće trešnje usred dana pa se stara derala na mene...fali mi to! moji su tek ove godine postavili ogradu za ulaz u dvorište... prije smo svaki put prije nego idemo na more improvizirali kako nam ne bi netko mogao samo tako ušetati u kuću dok nas nema... fali mi svađanje na Božić jer se mom starom ne da kititi bor nego se izvali pred telku, a stara, sestra i ja želimo da se i on uključi...fale mi ona mala čokoladna jaja za Uskrs. Fali mi osnovna koliko god to nekom glupo zvučalo... da,klinci su okrutni, ali su još premladi da budu licemjerni. Fali mi tolika hrpa sitnica iz djetinjstva. Sve te male stvari kojima nisam pridavala nikakvu važnost,ali su me ipak veselile dok sam bila mala. Sada me malo toga veseli. Pokušavam u svemu naći smisao i na kraju shvaćam da se ljudi brinu sami za sebe,bez previše obzira na druge. Mislim da sam i ja takva postala... nakon dugog opiranja.
Nedostaje mi sanajrenje o budućnosti.Možda jer sam konačno shvatila da nemam ništa od sanjarenja, nego da moram djelovati?Ali kako djelovati ako nemaš motivaciju?Ne znam, fali mi jako puno toga. Prije 2 godine sam pisala o jednoj osobi do koje mi je full stalo.Prošle su 4 godine našeg poznanstva.Jedino mi on još daje motivaciju, barem u zadnje vrijeme. On me naučio da je tijelo nešto sporedno,duh nešto što trebaš zadovoljiti.A ono "u zdravom tijelu zdrav duh"?Pa,u tome i ima i nema istine...
Svi znaju da se jako brzo vežem za druge osobe, pogotovo one suprotnog spola.Odlučila sam da si to više neću dopuštati tako lako.I evo nisam, a imala sam i te kakve prilike za sjebavanje same sebe. To mi ne treba i naučila sam kontrolirati svoje osjećaje. Ljudi se međusobno svaki dan sjebavaju, no ja samu sebe sjebavam. To je inteligencija, lol. Smirila sam se, dosta mi je zajebancije, želim opet imati vezu kakvu zaslužujem, a stvarno je i želim zaslužiti. Dosta mi je skakanja iz veze u vezu, dosta mi je mučiti se oko nekoga neko vrijeme i zatim odustati "jer mi se ne da". Puno puta sam prekinula jer su me smetale neke sitnice kod nekoga. No, kada se sjetim da je moj bivši dragi imao toliko mana,a ja sam ga toliko voljela , shvaćam u čemu griješim. Sama sebi ne dajem vremena da se upoznam s nekim. To je moja impulzivnost, dinamičnost, hirovitost! Jbg,tako sam ja sjebavala druge. I da, okrutno od mene. Zato si dajem vremena. Čim mi nešto počne smetati na nekom i znam da to neću moći tolerirati u vezi jednostavno to prekinem prije nego što još dublje zaglibim.Što je najgore,to i nisu neke velike stvari nego većinom kretnje,čudni pogledi ili još čudniji razgovori...na neki način ja forsiram u početku,pa ta osoba to forsira i zatim se ja ohladim.Nedavno sam s jednom osobom pričala o tome...a gle sad taj glupi muški ego...on se još više zapalio za mene.Sljedeća stvar koju sam ja napravila je bila ta da sam mu rekla da imam nekog drugogu planu.Zašto?Pa, da je on stvarno hm,mijau ali kao osoba a ne samo po izgledu ja bih bez pol beda najvjerojatnija sad bila s njim a ne za kompom...Znala sam ga nekoliko dana i on je brzao...baš dok sam ja pričala o tome da želim prvo nekoga upoznati a zatim tek vezu... toilko o tome da me sluša o čemu pričam i o tome koliko mu to znači. Da, ja sam stvarno zahtjevna na početku,nakon toga vrlo tolerantna. Ali samo zato što jako toga mogu pružiti,a i ne trebam... zavisi od osobe do osobe. I jako ovisi o okolnostima. Mislim da sam i previše napisala. Idem na more za manje od 5 sati tako da...Uživajte
Bleseed Be

petak, 11.07.2008.

Ovo se ne može nazvati postom...

Ne znam...evo, stvarno se dosta toga dogodilo...previše je toga u ova 2 mjeseca bilo pa jednostavno prošlo.
Da, svašta se dogodilo i sve se vratilo na staro. Mislim da mi je dosta analiziranja same sebe. Sebe sam krivila jer mi ništa ne polazi za rukom- i imala sam pravo. Sad sam sve donekle sredila. Nego da... već neko vrijeme razmišljam o nekome... nije važno o kome... ionako me možda prođe. Mislim, mijauuu na kvadrat, ali ga ne znam...2 riječi se ne mogu kvalificirati kao poznanstvo. Malo više pogleda, ne znam. Opet sam postala sramežljiva... to je uvijek tako kada se osjećam da je netko predobar za mene... frendica mi je rekla da je to velika laž, da se svaku mušku osobu može "osvojiti"... i nekako me uvjerila u to. Ne želim ispasti glupa pred njim, tako da zato radije komuniciram sa svima osim s njim... možda u tome i ima malo smisla. Iako mi na čelu piše DA,SVIĐAŠ MI SE I ZATO NE PRIČAM S TOBOMlol.Gdje sada moje samopouzdanje?Uvijek sam tako sigurna u sebe,nekima se čak činim i arogantna...ok...Najgori post do sada,lol
Blessed Be