The Texas Chainsaw Massacre: A Family Portrait (1988.)
Kao prvo, ovo nije film-film, ovo je dokumentarac o originalnom Teksaškom masakru ili bolje rečeno, o članovima "obitelji".
Zanimljivo je vidjeti razmišljanja glumaca o filmu, o svojim ulogama.
Edwin Neal je dosta interesantan iako cijeli dokumentarac je prilično suhoparan, malo jedan lik priča, malo drugi i zapravo nema ničeg osvježavajućeg osim eventualne zanimljive interpretacije glumaca.
Ed Neil koji je i sam teksašanin, priča ne samo o svojoj ulozi već o ostalim likovima te posebno o redatelju. Trebate vidjeti to imitiranje, pretty funny je.
Saznajemo i neke stvari o samom snimanju, npr. scena ispred kamiona, Eda se tuče sa pravim štapom i onak, on govori redatelju da ga već uho boli i sve, ali ovaj je uporan "Nije to oštro, samo ti njega lupi." Da bi mi na kraju vidjeli verziju u kojoj su mogli upotrijebiti i fake štap - nigdje se ne vidi da ovaj stvarno pati od bolova :)
Možda je ovo dobro pogledati prije filma, da čujete od glumaca kakav je miris imala koja prostorija itd. npr. scena za večerom je navodno stvarno smrdila jer je velika neonka bila upaljena i reflektirala direkt u meso koje je naravno nakon par dana počelo zaudarati. Ali autentičnost je važna zar ne? Gunnar Hansen iliti Leatherface je također zanimljiv za slušanje, posebno kad vidite kako je to zapravo normalan čovjek (da, ne ide okolo sa kožom zalijepljenom na licu lol) i koliko se trudio oko uloge. S obzirom da nije ništa govorio u filmu, a nije mogao ni "skvičati kao svinja", obilazio je lokalni koledž gdje je doslovce proučavao hod ljudi - kako bi promijenio svoj način hodanja i pronašao nešto što bi utjelovilo Leatherfacea na pravi način.
Sve u svemu, pomalo dosadan dokumentarac, ali prava poslastica za fanove TCM-a. 