Anouncement
Samo sam htjela javiti da sutra idem na more, pa neću pisati ništa 15ak dana, da se ne bi brinuli zašto nema novog posta :)
Hvala na komentarima, kad se vratim pišem osvrte na Pumpkinheada, Land of the dead, Hellraiser i još neke...
Ako imate pitanja, prigovora ili pohvala (uuu da) pišite na mail, imate ga u desnom boxu.
Pozdrav svima, uživajte! 
Gin Gwai, The Eye (2002.)
Wong Mun je slijepa djevojka koja je praktički cijeli život provela u tami.
Podvrgava se transplantaciji rožnice kako bi povratila vid...no nakon operacije stvari neće biti tako lijepe kako je očekivala.
Dok se navikava na svoj vid, Mun je prvo kratkovidna te se nakon nekog vremena njen vid izoštri. Uživa u svakom pogledu, u svakoj sitnici koju vidi dok ne počne viđati ono što većina ljudi ne može i dok ne shvati da je zapravo sve što je vidjela, svijet nekog drugog.
I tu počinje potraga za istinom.
Možda će zvučati smiješno, ali film sam stavila navečer neki dan kad sam bila sama i kako inače imam problema sa napadima panike, usrala sam se na nekim scenama od straha. To stvarno nije često, obično se smijem na horrorima.
Tako da sam morala nastaviti ujutro :)
Otkad je počeo film totalno sam se zaljubila u njega, rasvjeta je mekana, cijela atmosfera oko Mun je nekako nježna, u kontrastu sa duhovima koji se pojavljuju.
I to je možda glavni krivac za scary atmosferu filma, svaki put kad se naviknete na mirnu atmosferu dođe neki duh, onako polako i prepadne vas na smrt.
Npr. scena kod profesora pisanja. Mun s obzirom da je bila slijepa, nije naučila pisati. Odlazi kod profesora i sjedi na stolici i piše s perom. Svi pokreti su polagani, smijete se kako je lijepa istočna kultura...I onda odjednom netko se izdere: Miči se s moje stolice!! Ok ne znam kako drugima, ali kad sam vidjela duha te žene što se izderala i još tako naglo...Poskočila sam i ja sa svoje stolice :)
Dok neki duhovi samo znaju stajati i vi postajete sve napetiji očekujući napad ili nešto.
Angelica Lee i Lawrence Chou su odradili super posao, cijeli početak kako se upoznajete sa Mun, njeno privikavanje na nove oči, pomalo je i dirljivo. Kraj filma također, dođe vam da plačete na nekim scenama npr. njih dvoje stoje jedno kraj drugog, ona ne vidi, ali se gledaju te se Chou blago nasmije i ona to osjeti i počne se isto smijati.
Uglavnom da ne duljim, ako vam je dosta stvarno uvijek istih americana filmova, malo osvježenja uz braću Pang dobro dođe. Neke scene su stvarno jako scary, a i sada se radi remake pa je film očito bio uspješan :)
Silent Hill (2006.)
Ne sjećam se kad sam tako dugo čekala na neki film, kao što sam na ovaj. Razlog je isti kao i kod većine SH fanatika, zaljubljena sam u igru.
Oduvijek sam govorila da mi je ona bila najbolji horror ikada, tjeskobna atmosfera, neobjašnjivo deformirana čudovišta, glazba, priča...sve. Već sam tada, pred negdje 4 godine razmišljala kako bi bilo imati Silent Hill film. Kad sam čula da dolazi.....uff. Bojala sam se, užasno, da će ga zasrati i uništiti.
[Nije ga radio Uwe Boll barem :)]
Vijesti su stizale i dalje, promo plakati izgledali savršeno, svi pričaju da je sličan igri...Likovi su izgledali kao dobro izabrani.
Jučer sam konačno sjela kod frenda s namjerom da ga gledamo.
I tako, čujem prve taktove Yamaokine melodije, smješkam se i gledam dalje. Prvih par scena su sasvim dobre, atmosfera podsjeća na igricu toliko da čak i likovi izgledaju kao presvučeni nevidljivim slojem koji ih čini umjetnima.
Kad pogledate u policajku Cybil, lako ju je zamjeniti za onu iz igre. Sve je bilo dobro negdje prvih sat vremena. Onda sam pomislila, hej čekaj, ja sam igrala igru znam cijelu priču i sve, ali šta je s onima koji nisu?
U filmu ništa nije objašnjeno, događaji samo teku bez razloga i motiva. I to dosta dosadno nekome tko nije obožavao igru.
Nakon što Rose i Sharon dođu u Silent Hill, Roseina gluma prestaje. Nju je lako mogla zamijeniti neka lutka koja ide i dere se za svojom kćeri, ne samo zbog stalno istih postupaka, nego zato što je toliko loše glumila to sve, da sam se pitala u čemu je stvar?
Film sa toliko novaca, toliko promoviran i sve, a da nije mogao nabaviti poštene glumce. Iskreno, to što je ona radila mogli ste i vi i ja i svi koji znaju reći: Sharon.
Mala Jodelle Ferland je izvela puno bolju stvar, glas joj djeluje prirodnije, pokreti i sve.
No dobro, prelazimo preko loše glume idemo dalje.
Čudovišta...s obzirom na igricu mogla su biti puno bolje izvedena.
Pyramid Head izgleda lijepo, scary na onaj SH način, ali ga se premalo vidi, ubačen je samo kao eye candy u par scena. Ništa, onda onaj mučeni čovjek, janitor iz wc-a. Najbolje napravljen po meni. A što smo dobili od njega? Ništa, dvije nezamjetne scene.
Treće su medicinske sestre. Izgledaju ok, sa onim retardiranim okretanjem glave i trzajima, ali također ih vidimo na kratko, te još u dijelu filma sa dosta akcije.
Izuzmemo li one odvratno loše složene kreature (kao ljudi bez ruku), to su sva čudovišta što ćete ih vidjeti. I to vjerojatno bolje zvuči iz opisa nego iz filma. Sve su ih ugurali u kratki vremenski rok i poslije ništa.....do kraja filma, ništa.
Ipak je to glupo za Silent Hill, ako uzmemo u obzir da se njega svi sjećaju zbog tih monstera i atmosfere.
Atmosfera, opet, je stvarno prejebena. U nekim dijelovima ne znate gledate li film ili animaciju iz igre. Magla posvuda, pepeo (da ja sam mislila da je snijeg :)) pada nježno sa neba, siluete spaljenih zgrada, natpisi na školskim klupama, isti nazivi ulica kao u igri (Madison st.. anyone?)
To je definitivno najveći adut filma.
Nisu zaboravili ni hell/normal world tako da i u filmu imate prijelaze iz normalnog svijeta u mračni i obratno.
Sve u svemu, pogledajte sami kad dođe u naša kina, mislim da će one koji su igrali igru malo i razočarati, a one koji nisu...na njih će ostaviti dojam sa atmosferom, ali ih i zbuniti nejasnom pričom.
Enjoy your stay.
Saw II (2005.)
Ne znam da postoji osoba koja je propustila prvi dio Saw-a ako i je, onda je propustila dosta....Jedan od rijetkih filmova kojeg ćete se bojati na istiniti način, na psihološki način, koji će vas tjerati da mislite i na kraju vas baciti na pod kao jadnog, malog čovjeka.
Ne pretjerujem, iznenadio me prvi dio sa pričom i twistom, a bogme i ovaj.
Jigsaw nastavlja sa svojim "pomalo" poremećenim istjerivanjem pravde, uvjeravajući nas kroz film kako su mu postupci opravdani. I zapravo kod mene uvijek uspiju to da stanem na stranu ubojice.....heh vidjet ćete sami.
U drugom dijelu zatvara nekolicinu ljudi međusobno povezanih u kuću, sa nervnim plinom i nezaboravnim tajmerom, tjerajući ih da se ubijaju kako bi preživjeli.
Žrtve bas i nisu odigrale neke uloge vrijedne pamćenja, prilično su nebitni u filmu. Zapravo, kad promislim o tome, jedino je možda Jigsaw (Tobin Bell) bio bitan kao glumac. I njega smo jedinog imali prilike potpuno upoznati, dok smo druge upoznavali iz dijaloga, komentara i nametnutog zbližavanja....no ovdje nikako ni nije bilo potrebe za likovima, jer za ispunjavanje glavne ideje, dosta nam je bilo i to što smo vidjeli od njih. Svi su bili krivi.
Iako sam zbog prvog dijela očekivala twist i ovdje, zapravo svi to očekuju ako su gledali prvi dio, teško ga je predvidjeti.....On je popunio dojam filma i zbog njega ne mogu reći da je loš.
Hm, za kraj ću reći da je film bio isfuravanje odlične ideje iz prvog dijela, a spasio ga je obrat i veće upoznavanje sa ubojicom i njegovim razmišljanjima koja su pomalo betonirala cijelu Jigsaw sagu.
Inače ok film, sa par gore scena, ali doista ništa originalan s obzirom na prvi dio.....
Čak su i neke zagonetke gotovo iste.
Pogledajte, ako niste prvi bit će vam odličan film, ako jeste ovaj ćete stalno uspoređivati s njim :)
We Dare You Again...
SERIJA 12 još malo dostupna :)
Danas sam naletila na ovo na forumu, pa da vide oni koje to zanima.
Iako serija 11 još nije dostupna za kupovinu, tj. je ali morate imati narudžbu, već su gotove lutke iz 12 serije.
Ovo će kao i serija 2, 6 ili 7 biti tematska serija, a glavni motiv je Halloween.
Sve lutke nose maske, pa imamo klauna koji je puno gori od Shitza, šišmiš-djevojku, nekakvu ajmo reći ledenu kraljicu, djevojku bez očiju i jednog klinca sa kapom na kojoj su one oštrice na okretanje :))
I'm in love...