SCRIPT LANGUAGE="JavaScript1.2">




utorak, 22.11.2005.

22.11.2005 15:06:50
Protekao je prošli tjedan. A i ovaj primiče se svojem kraju. Na kraju nisam nikome jebao mater, mladci su me razočarali a obveze pritisle. Maj kemikal romans i «the ghost of you» zatirući sentimente samo da bi se podigli u još snažnijem, jačem segmentu a eho sjećanja poput ping pong loptice odskakuje od stjenki moja uma. Promatram kako se tama slijeva i uvlači u grad koji; da nema automobila, gužvi koje stvaraju i ponekog pješaka što odredištu hrli; izgledao bi umrtvljeno i tek napušteno. Svjetla se polako pale u stanovima. Ne volim kada mi je tužno. A malene pahulje sve više šire se u prostoru i čine paperje koje čim sleti na pločice mojeg balkona će nestati rastopljeno od topline što se isijava sa ove strana vrata.

današnji dan kada je nazvala
19:32:12
Bilo je kratko i slatko, a ja govorim kroz nos i osjećam se loše i neću čuti ništa više do Božića. Ako i tada. KAKO MOGU OSTATI ZAKOČENI IDIOT?! Treba samo prevladati strah. Rijetki uspiju. Ne mogu se u ovom slučaju utopiti u većini. To si jednostavno ne smijem dopustiti.
Idiot. Idiot. Idiot. Idiot. Idiot. Idiot. Prvo što sam napravio čuvši onaj mukli tu- tuu jest to da sam se nekoliko puta grubo i snažno potapšao po tjemenu prokletom slušalicom. Idiot. Idiot. Idiot.
Možda se nešto promijeni u prokletoj lubanji koju prekriva prokleta koža . Prokletstvo!!!
- 22:55 - hračni nešto: (19) - printaj, rođo! - #

<< Arhiva >>