Voodoo Doll's Hiding Place

23.06.2008.

Stop the boat

(ne, nisam u POAAF fazi XD)

Dakle, sad je mene dredlič svojim (pre)dubokoumnim postom inspirirao da ja idem pisat post, meni se baš ne da...
Dakle, danas je ponedjeljak, prije par dana bio je petak, a.k.a. zadnji dan mog školovanja u školi za malu djecu (kak sam si važna)...
Da bi izbjegli masovno gađanje škole prehrambenim artiklima i kamenjem, organizirali su nam izlet, no prehrambene artikle nisu izbjegli jer su se pametna djeca toga sjetila još u četvrtak XD
Pa su nas u petak sve potrpali u autobuse, pol sata kasnije za nama išli kikići (hah, ko što će stalno u životu za nama kaskati...sarkazam) i na put, na put...
Jelda da postoje ofce u boji...
Plave, zelene i roze, koze također u boji...
Uglavnom, stalno su mi se priviđali neki grobovi...
Moj prevrtljivi kvazi-prijatelj rekao mi je da nisam normalna...
Zbijali smo djetinjaste glupe šale na račun Isusa, zezali smo veliku Hrvatinu (a.k.a. Hercegovca) s križem oko vrata, kako bi rekao moj kvazi-prijatelj, da mu se kičma već piga...
Uglavnom, podsjetilo me kako smo u šestom razredu (davno je to bilo) zbijali još glupe šale na račun molitvi, pa napravili metal-religiju...
XD, to je bilo glupo...al mi je još uvijek u dobrom sjećanju iako nije nešto čime bih se hvalila...
Vozili smo se (čak) pet minuta nekim brodom (ne razlikujem ih, nemam pojma kak se zovu, budite sretni kaj nisam rekla čamcem) i došli na onaj mini otok (jel Košljun) vidjeli kip fratra kojem pas sam kaj ne odgrize jaja, vidjeli neku crkvu, i neki muzej, mutiranu janjad, leptire, ružne slike i stare knjige...
I bunar
Opet pet minuta natrag, pa gledali onu debilnu ploču s kojom nas pile otkad smo bili mali (ok, bitan dio rvacke povijesti i kulture, shvaćam, ali nemojte to pokazivati klincima kojima je vruće na zadnji dan škole)
I (napokon) nas pustili na plažu na kojoj smo čekali deset minuta da se presvučemo...
I sad dolazi zanimljiv dio, ono o čem je dredlič pričao...
Sve je bilo tako isto...
Ko i uvijek, nitko se nije družio s ljudima s kojima se nije već dugo družio samo kako bi se oprostili, jer ipak ih (nadaju se) više nikad neće vidjeti...
Uključujući mene...
Ja ne znam, jesam i nisam očekivala neki sentimentalan kraj, gdje će se ljudi grliti i ljubiti, opraštati, dogovarati za buduće susrete...ništa...nula...
Došli smo u Zagreb i pokupili se kućama...
Naš kolektiv nije kolektiv, ja sam to oduvijek znala, al kad te toliko tupe o sentimentalnim rastancima (ponesi maramice, kažu) i ne desi se ništa to je ko udarac u glavu...
Da, da, sad ćete vi meni prepričavati kako ste satima ronili suze na vašem zadnjem danu škole i kako niste mogli podnijeti pomisao da ih više nećete vidjeti...
Niti smo se uspjeli složiti...
Izlet ko izlet, našu sentimentalnost upropastili su mutiranom janjadi, veliki tulum u školi na kojeg bi došli svi (sad bivši) osmaši bio bi bolji da sad svi budemo sretni jer smo izgrlili sve svoje prijatelje...
Ali išli smo kući odmah, jer bit će tekma...
I dobro da smo zgubili, to je jedino pravo da sad budemo duplo nesretni jer smo glupi što nismo ostali deset minuta duže...
Ja prva...

*hagz*

<	lipanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Hoćeš ili nećeš komentare?