Voodoo Doll's Hiding Place

31.03.2006.

Već 300!

Nemrem bilivit, imam već 300 posjeta, a još ni tjedan dana da mi je blog u funkciji... Divota...
Gledala sam tamo nekaj za Slipknot i našla sam neku sliku, sam se nadam da nije wallpaper, jer ako je bum ju morala smanjit, a to mi se u ovom trenutku i ne da...
Evo je...


So, jučer sam od frenda dobila DVD-Metal mix. Stavil mi je hrpu metal pjesama na taj jedan DVD i super... Nekaj se mojima ne sviđa...Jedino se starom svidjelo ono malo Iron Maidena kojeg mi je lik metnul na DVD... Ovako, moj mi drugi predragi frend, onaj kojeg sam jučer velikodušno najavila, NIJE dao svoj pjesmuljak ali je zato ovaj baš simpa...Skinula sam tu pjesmicu (dirljiva je) s bloga moonshadow (imam ju u linkovima ak hoćete gledati) Baš je lijepa...

Nepoznati suputnici pod zvijezdama vječnosti

Gledam u zvijezde
Pomislim
Da li i ti sada ležiš i diviš se
Ovim malim izvorima nade
Ili sada posve drugim stazama hodaš
Udaljenim od mojih snova

Gledam kako tamni obruč mraka prekriva grad
Pomislim
Da li i ti sada razmišljaš o sudbini ovoga svijeta
Ove realne iluzije života
Ili sada šetaš tužnim noćima
Tako daleko od mene

Gledam kako njišu se grane breze
Pomislim
Da li i ti sada gledaš kako vjetar odnosi godine
Prolazne trenutke ovog vremena
Ili sada plačeš na usnama jada
Tako daleko od sreće

Iako ne znam puno toga o tebi
Znam da i ti sada
Ležiš ispod zvijezda
Živiš kao i ja
Na ovom svijetu

I sretna sam što znam
Da nisi izmišljen lik
Iako imaš sve osobine
Mojeg osobnog savršenstva
Znam da si kao i ja čovjek

Ne poznajem tvoj glas
Tvoje tijelo mi je sasvim nepoznato
Ali tijekom druženja naših
Imaginarnih
Spoznah najvrijedniji dio tebe

Međusobno se sigurno toliko razlikujemo
Što po izgledu, što po osobnosti
Ali jednaki smo
Jer sam ja baš kao i ti
Putnik ispod ovih istih zvijezda

Dugo ležeći na ovom mjestu
Spoznam da je ovo samo prostor
U kojem trenutno boravim
Vrijeme koje mi izmiče pred očima

Ja imam svoj dom
Kao što i ti imaš svoj
Iako ponekad naše misli stvaraju novi dom
Dom koji ćeš uvijek biti
Ti

Iako nas dijeli
Ocean nepoznatih činjenica
Shvaćam da nikada više neću o tebi od ovoga znati
I zato sve svoje misli o tebi
Pretočit ću u dvije riječi
Volim te

Lijepa je... Malo dugačka...
Dakle, to bi bilo više manje sve...sad ću stavit anketu...Ciao!

30.03.2006.

Dakle...ne znam kaj da kažem...

Nisam ful sigurna kaj da danas pišem...

Ali ipak... Ovu sam sliku skinula s ovog bloga i ako ga imate namjeru posjećivati, pružite curi podršku jer je friška u svemu ovome (još friškija neg ja)...
Nemam baš puno vremena, imam posla... Dakle, moram požuriti
Jučer mi je frendica koja je posjetila blog rekla da je premračan, ja si opet mislim, tko ju šiša! No ko da mi ona nešto puno znači u životu.
Možda ste primijetili moju omiljenu pjesmu dolje u boxu, ispod ankete...Breking the habit... Napisala sam da me opisuje... Samo ja i još jedna osoba znamo zašto, a ta osoba ima jedva dva iz engleskog pa ne kuži baš...
Sutra ću vjerojatno staviti neke pjesme od mog frenda i molim vas da ju ne popljujete jer tip ima namjeru ovo čitati i vidjet komentare (iako osobno, sumnjam da će mi donijeti pjesme...) Nisam full sigurna dal da stavim svoju...
Da......ili ne......
Ah, ništa, ovo je već dugo...sad idem proučavat blogiće...vidimo se sutra...pusa!
Update:
Ipak odlučila sam, stavit ću pjesmicu...Nisam baš u nekoj depri pa i nije nešto...nemojte popljuvat...

Želim pobjeći
Izbjeći svoj strah
Želim nestati
Pretvorit se u prah
Želim živjet javu
Ne i san
Želim umrijet sad
Ne vidjet novi dan...

Ni tak loše, nije li?

29.03.2006.

Ma boli me john!!!

Jako volim tu izjavu, sve se češće njom koristim...


Ova mi se slikica jako sviđa... Više se ne sjećam otkud mi...
Uglavnom, imala sam USRAN dan!!!
Ja dobila jedan iz zalaganja od moje najgore profe jer nisam napravila ništa! Nepravedno, ženu treba objesiti!!! Dečki su donijeli film za kameru ili nešto slično, ne kužim se u te stvari. Uglavnom, za jednu su ga klupu zavezali, a rolu su, zajedno s filmom, hitili kroz prozor. Onda je, profa rekla da povuku to gore. Svi su se zapetljali, ja sam se nasmijala i žena je po... na mene! Krenula se derati i na mene i na sve one ljude koji su povlačili taj film gore!!!
Koji joj je vrag? Ona im je to rekla!!!
I tak smo svi dobili sulje osim onih koji su to hitili van i onih kissass cura koje ona obožava... Odvratno!
I još mi kad sam došla doma krenuo tata pričat da moram maknut In the End... NEĆU!!! Ali je na kraju popustio... Morat ću samo premjestit spot u box... Ali, kao što sam rekla, BOLI ME ĐON!!! Da ne kažem, nešto drugo... Hajde ljudovi moji, komentirajte...

28.03.2006.

...neobjavljeni oglasi

He, he, završio je ponedjeljak, jedan od najdosadnijih dana u tjednu (žao mi je kaj malo kasnim, ali čekam kad ću imat mira da pišem blog). Ovo gore bi trebao biti S.O.A.D., jedan od mojih najdražih bendova. Odmah je nakon LP-a, a zatim idu Guano Apes, KoRn Slipknot... No nema veze, htjela sam si metnut na blog da mi svira muzika u pozadini ali mi nešt ne ide, nisam shvatila i još sam si viruse navukla... Uglavnom, nekaj su dečki spikali o blogovima i rekla sam da sam otvorila svoj... Onda su me krenuli zaj... i rekli mi da objavim njihove oglase... Dakle, dva dečka, luzeri na kvadrat, traže cure, sedmi-osmi razred. Umjesto da si otvore svoj blog pa da tamo daju svoje ponude oni mene zezaju... Zainteresirani, javite se... Ne, ne, serem, nemojte, nek padnu u depru...
Dakle, nekaj su me pitali za streljaštvo... Moj najdraži sport. Moram negdje naći slikicu puške, pa bum ju metla sebi u box, a možda i ovo time nadopunim... Uglavnom, u klubu sam Zrinjevac i upravo je završilo četvrto kolo... Ne znam još koja sam, a ne da mi se tražit po internetu (lijena sam). Mislim da mi dobro ide, ali s pištoljem sam ravna nuli! Ma kaj ja to tu pišem, nadopunit ću box, pa nek svi gledaju! Ne znam kaj da više velim, ovo je već popriličan post... Neću još stavljat nikakve tekstove od LP-a, to poslije...
Imam jedno pitanje za sve vas... Ne da mi se stavljat anketu jer bi to bilo ogromno! Koja vam je najdraža pjesma od LP-a, a koja od S.O.A.D.-a? Treba mi, pozz!


He, he, LINKIN PARK 4EVER!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

27.03.2006.

Malo morbidna priča...

Znate kaj sam shvatila... Moram fest paziti kaj pišem... Ne smijem psovati jer (jao meni) moji su nekaj zapeli da ovo smiju čitati... Ohladit će se oni... I ne smijem pisat ništa o profačima (koji su btw loooši, ali ne smijem govoriti imena...) da i mene ne šutnu iz škole

No dobro, ovo je priča koju je napisala moja frendica Maja
Ja osobno mislim da je priča zakon...žena je talentirana i to fest...

Joj, još jedan prokleto dosadan dan. Ma, znam napamet što ću radit. Probudio me glas moje stare: "Diži se! Marš u školu." Joj, kad bi me barem barem jednom ostavila na miru ujutro. Kak' ona uživa kad može napraviti ono što me nervira. A moja glupa sestra...Anđelak mali...Uf, što me živcira. Svi ju vole. Mrzim biti s njom u prostoriji. Kad je ona tamo radi sve što može da bude u centru pažnje. Imala je brdo frendova. Ja i ona smo bile čista suprotnost. Ja nisam imala prijatelje, bila sam zatvorena, šutljiva i stidljiva. Bila sam totalni outsider. U crnom od glave do pete s piercom na obrvi, a ni u školi nisam bila naj. Nitko se nije trudio približiti meni pa nisam ni ja imala ogromnu želju trčati za svakim, a i imala sam neku "fobiju" od ljudi. Nisam se baš ugodno osjećela kad bih morala s nekim pričati. No to mi je bilo potpuno prihvatljivo. Sve do jednog prokletog dana koji neću zaboraviti dok sam živa. Taj dan započeo je kao i svaki drugi. Bila je srijeda. Kišna, tmurna srijeda. Stari je bio na poslu, a stara ležala u krevetu, bolesna. A ono derle od moje sestre zurilo je u TV. Od kada smo saznali da je mama bolesna, derle se jako promijenilo. Zadnja tri dana bilo je užasno. Stalno je ležala u krevetu. Nije mogla ni jesti ni piti. Stara i ja smo se uvijek svađale, stalno. Nikad me nije bilo briga zbog mojih riječi. do toga dana. Onako nikakva ustala se iz kreveta i krenula u kuhinju. Dok sam se vukla do kupaonice, čula sam tresak. Otrčala sam do kuhinje i imala što vidjeti: moja mama usred kuhinje, bosa na ledenim pločicama stoji, a ispred nje razbijena čaša. "Ah, krasno. Pa jel nisi mogla nekog zvati?" pitala sam bijesno kupeći krhotine stakla. "Mogu sama". rekla je saginjući se. "Ostavi. Ja ću, sjedni tamo" rekla sam joj podižući se. "Rekla sam ti da mogu sama!" dreknula je na mene."Ah tako znači. Toliko sam se trudila da ti ne prigovaram, da sve sama napravim, da te ne zamaram sa svojim problemima, a ti meni tako." rekla sam joj na rubu suza. "Ha" rekla mi je sa sarkastičnim smiješkom na licu. "Ti kao imaš problema."Ma, znaš što? Boli me briga. Radi što hoćeš! Ne želim te nikada više vidjeti. Da bar umreš!" Viknula sam bijesno i istrčala iz kuće. Nije mi bilo ni na kraj pameti ići u školu. Tumarala sam ulicama grada ne obaziravši se na zvonjavu mobitela. Uzela sam ga iz džepa i pogledala na zaslon. Pisalo je "Derle". Nisam se imala namjeru javljati. Ugasila sam mobitel i stavila ga na dno torbe. Stala sam na sredinu pješačkog mosta i zurila u Dravu. Vjetar je puhao, a ja sam samo stajala tamo i zurila u tmurnu vodu koja je tekla kao da nema nikakav cilj. Samo je slobodno tekla i tekla.. Kad bih barem mogla i ja tako ići, lutati bez određenog cilja, u jednom smijeru. Neprestano, od izvora do ušća. Ne osvrtati se. Još sam dugo zurila u vodu.
Pogledala sam na sat. Pola tri. Možda bih trebala poći doma. Počela sam se vući niz most, pa kroz ulice... Počela je padati kiša. Ledena kiša. Na sebi nisam imala ništa, samo tanku jaknu. Počeo je pljusak, no meni se nije žurilo kući, samo sam se nastavila vući po praznoj ulici. Nebo je bilo prekriveno tamnim oblacima. Približila sam se kući. Pred njome je bilo tetin auto. Polako sam izvukla ključeve i bez ikakve žurbe otvorila vrata.. Ušla sam u dnevni boravak i pustila da mi torba padne s ramena. U kući je vladala smrtna tišina. Svi su gledali u mene kao da su me zbog nečega optuživali. Stajala sam tamo mokra do kože i zurila u njih. Došli su i teta i baka, čak je i tata došao sa posla. Derle je sjedilo u kutu držeći mamin omiljeni džemper u rukama sa crvenim očima od plakanja. Nešto me probolo u trbuhu. Otišla sam u svoju sobu, sjela na krevet i zabuljila se u suprotni zid. Ušla je moja sestra.
To je bilo prvi puta da sam pomislila na nju kao na sestru, a ne kao na neko derište, ali samo me brobola pogledom i rekla: "Mama je mrtva, a ti si ju ubila. Ti!" Samo sam ju pogledala. Ona je nastavila polako povisujući ton: "Ti si ju ubila. Mrzim te! Da joj nisi rekla one grozne stvari ona bi sada bila tu. Kako si mogla? MRZIM TE!!!" Nisam znala što da joj kažem. Počela je jecati. Tata je došao u sobu i uhvatio je za ruku. Mene nije ni pogledao. Izveo ju je van. Znala sam da me i on krivi za maminu smrt, ali i ja sam znala da sam kriva i nisam se mogla nositi s tim. Da joj barem nisam rekla onakve odvratne stvari. Kad se samol sjetim da sam joj poželjela smrt. Da se barem nisam počela svađati. Ja i moj dugi jezik. Zašto nisam šutjela i pustila je da tjera po svome? Ne tražim nikakvo sažaljenje. Znam da sam kriva. Sutradan je bila sahrana. Došlo je pola škole. Pola ljudi nisam ni znala, a nisu ni oni mene.Došli su radi reda. Nisam stajala naprijed sa tatom i Marlene, nego iza, gdje me nitko ne vidi. Puhao je snažan vjetar. Nitko me nije ni tražio. Nisam plakala uopće. Počele su svirati trube. Nisam više mogla izdržati. Zaplakala sam. Vruće suze tekle su niz moje ledene obraze. Ljudi su počeli prolaziti pored mene dobacujući mi optužujuće poglede. Bilo mi je dosta svega. Otrčala sam do kuće, ušla i otrčala ravno do kupaonice. Kopala sam po lijekovima dok nisam napokon našla što sam tražila. Mamine tablete za spavanje. Uzela sam bočicu i otišla do svoje sobe. Sjela sam za stol, uzela komad papira i počela pisati:
Znam da sam kriva što mame više nema. Žao mi je zbog riječi koje sam joj rekla jer znam da joj je zbog toga pozlilo. Znam i da me neželite više vidjeti pa mislim da je ovo najbolje rješenje. Ne tražim oprost niti sažaljenje, jer znam da to neću dobiti. Nisam se imala kome izjadati. Sve ono što sam joj rekla nisam mislila. Dugo sam potiskivala osjećaje u sebi. Ono što ću napraviti je i više nego kukavički čin, ali nemam snage više trpjeti vaše optužujuće poglede i šutnju. Ova dva dana potpuno ste me ignorirali, ali to razumijem. Zato vjerujem da vam neću nedostajati. Morala sam ovo napisati. Vraćate se tek navečer, a mene tada neće biti. Tata, molim te daj Marlene sve ono što ja nisam imala. Najvažnije: daj joj ljubav za kojom sam ja žudjela. Niste vi krivi. Ne optužujte se. Ovo je moje zbogom. Nadam se da ćete biti sretni bez mene. Tata, Marlene, voli vas Laura.
Otišla sam do linije i uključila pjesmu:"Mama I'm comming home" od Ozzyja Osbournea i legla na poravnatu postelju...
Otvorila sam bočicu s tabletama i drhtavim rukama istresla sav njen sadržaj u usta...



Priča mi se sviđa, a sad...
Da probam metnut sliku



Radi! Radi! Radi! Radi! Radi!

26.03.2006.

Finally, new blog!!! :-)

Eto, tek tak da nekaj napišem, poslije ću to dovršit. Adio!
Update: ŽENSKO!!! I kakav luđak to pita, uopće? Rekli su mi starci da ima opasnih tipova na netu!!!
Luv U Chaz!!! :-)
Sorry, ne znam kako staviti njegovu slikicu, nek me netko nauči!!! Imam ih 1000, a ne mogu ih stavit! Shit!

	ožujak, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Hoćeš ili nećeš komentare?