determined dissenter

U zadnje vrijeme mi stvarno ponestaje ideja, pa ih već počinjem i krasti. Hmm, da to preformuliram ... na nečijem sam blogu vidjela temu o raznim navikama autora / ice, pa mi je palo na pamet da i ja napišem post o tome. One najbezveznije ću ipak izostaviti i samo da se zna, ako ubuduće budem opet pisala post na tuđu temu, onda to neću priznati. Možda nisam trebala ni sad ... ma nema veze. Dosta uvodnog filozofiranja.
Kad spavam, nikada ne spuštam ruku da mi pada jer ne želim njome doticati pod. Još da mi kukci dođu preko nje ... a i sam osjećaj da mi ruka visi k'o od nekog leša, brrr ...
Ponekad dok prelazim preko zebre, hodam samo po bijelim, a ponekad samo po tamnim prugama i u tim trenucima ne želim stati na drugu boju. Ali to samo ponekad radim ...
Kad s nekim hodam po ulici i kad dođemo u situaciju da moramo hodati jedno iza drugog, ja obavezno hodam iza. Ne volim biti ispred, a da su svi iza mene jer me izluđuje činjenica da ne znam što mi rade iza leđa.
Kad se češljam, razdijeljak mi se uvijek obavezno mora nalaziti na lijevoj strani. Na sredini mi je užas jer 'em mi grozno stoji, 'em mi kosa pada na obje strane lica pa mi se kroz grivu vide samo oči. Onda se osjećam kao ono malo čupavo stvorenje iz Obitelji Adams. A na desnoj je strani razdijeljak imao Hitler i ne želim da me vlastita kosa asocira na njega. Uostalom, na lijevoj mi strani najviše paše.
Tipkanje poruka na mobitelu uvijek obavljam lijevom rukom. Iako sam inače dešnjakinja, tipkanje poruka mi jednostavno ide brže s lijevom rukom. Ide mi dobro i sa desnom, a ponekad tipkam i s obje, ali većinu vremena sa lijevom. Ne znam zašto, ali otkad imam mobitel, tipkam lijevom.
Mislim da sam ih nabrojala dovoljno. Ionako ih se više ne mogu sjetiti, a niti mi se da pokušavati ih se još sjetiti. Sad kad sam napokon napisala novi post, mogu biti mirna idućih nekoliko dana.

Nakon ovoliko vremena je već za očekivati da napišem novi post. Samo je pitanje o čemu ... ? Navikla sam se imati tzv. tematski blog gdje je svaki post posvećen nekom određenom sadržaju, a ne onaj tipa " što radim u svom životu " . Ali sad stvarno ne znam o čemu da pišem jer nemam nikakvih ideja. Mogla bih malo odstupiti od navike tematskog bloga, pa pisati o tome što sam npr. radila ovih dana ...
Ove subote sam npr. konačno išla na bazen, i to s onim malim stvorenjem . Prvo je nastala cijela frka oko toga jer moji nisu sigurni kako se ja snalazim na novom prostoru ( pošto sam išla na bazen prvi put nakon djetinjstva ), pa mi može pozliti ( prvi put mi je u životu od vrućine bilo muka u tramvaju i sad je vjerojatno najpametnije da više uopće ne izlazim iz kuće jer je opasno vani, može mi se svašta dogoditi ), ovo, ono ... Na kraju je s nama morala ići i moja sestra. Ako ništa drugo, to je ispalo ok jer se ona uklopi u atmosferu kao da je " jedna od nas ", pa smo se ponovno nacrtali na bazenu i dan poslije. Kad sam trebala prvi put ući u vodu, evo kako je to izgledalo, vrlo tragikomičan prizor, ustvari. Frendica je krenula prema vodi i jednostavno uskočila unutra, a kako sam ja išla za njom, pomislila sam da ću i ja skočiti, ali nisam skočila, nego sam " ušetala " unutra. Izgledala sam kao da vjerujem da mogu hodati po vodi poput Isusa. Osim što mi je voda ušla u sve moguće otvore na glavi, izgledala sam vrlo glupo i time sam izazvala napadaje smijeha kod frendice i sestre. Polije toga je sve bilo ok, naročito kad smo spazile hrpu zgodnih spasioca ... Svaka si je našla svog : sestra jednog koji je njoj divan i krasan, a evo kako ga ja vidim ... Osim što je prilično nizak, ima ogromna usta pa su velike šanse da pri poljupcu tvoja glava završi u njegovim ustima. Frendica je zato našla jednog slatkog : visok, crn, sa frajerskim sunčanim naočalama, preplanule puti od sunca ... Međutim, uistinu nam nije trebalo u životu čuti mu glas. Mogle smo lijepo zadržati savršenu sliku u galvi. Dovoljno je reći : Fran Fine. Ok, nije zvučao baš tako, ali ima neki metalni glas, još i onako mekano govori ć ... Da ne spominjem da me frendica sad stalno tjera da ga imitiram dok govori " čekajte ". Ali mora mu se priznati da je unatoč svemu zgodan. A ja sam našla jednog plavog slatkog ... Njega neću sarkastično komentirati. Ali onaj jedan slatki kojeg sam u nedjelju vidjela ... Uglavnom, cijelo je vrijeme zurio u mene i ja sam zurila u njega, a onda je prošao pokraj mene i nasmiješio mi se. A ja sam bila toliko zbunjena da nisam reagirala pa sam sa svojom inače mrkom i zlom facom sigurno izgledala kao da govorim : makni se od mene ili ću te masakrirati motornom pilom. A zapravo sam mislila kako je predivan ... !
Danas smo ja i frendica bile sam na bazenu, a poslije je došla i moja sestra, prvenstveno zato što se nadala da će ugledati svog divnog i krasnog spasioca. On se pojavio na početku dok nje nije bilo, a zatim je nestao. Ako znate tko je inače Roque Santa Cruz, onda ćete i znati kako je izgledao jedan tip na bazenu koji mi se svidio, jedino što je on izgledao puno bolje. Roque inače nije ništa posebno, na nekim slikama ispadne ok, ali zaključak je da nije ništa posebno. Vratimo se na tipa s bazena ... on je cijelo vrijeme sjedio na svojoj ležaljci i čitao novine, a frendica je predložila da ga pitam da mi posudi novine da ih prelistam. Kad sam prolazila pokraj njegove ležaljke, znak da odustanem od toga mi je bio taj što sam na pola puta ostala bez svoje japanke. A tek kad su poslije " krupna " djeca skakala u bazen ... e, to se zove operacija Bljesak. Kad one skoče u bazen, da upotrijebim frendičinu foru, iz bazena izlete svi, uključujući i vodu.
Pa, toliko o tome.
Pozz

Sjećam se trenutaka prije početka tekme između Njemačke i Portugala. Bila sam tako nervozna, čak mi je od silne nervoze postalo vruće, a meni je inače rijetko kad vruće za vrijeme visokih temperatura. Počela sam razmišljati kako unatoč dobrom načinu igre Njemačkoj repki fali jedan od najjačih aduta: Ballack. A onda još nije ni bilo Borowskog, Mertesackera, a pričalo se i da neće biti Klosea. Podolski po meni nije ništa posebno jer mi se oduvijek činilo da puca u krivom smjeru, tj. u zrak. Osobito me plašio portugalski golman, Ricardo, zato što je u tekmi protiv Engleske obranio čak tri jedanaesterca. Da je došlo do njih, znam da bi bilo naporno jer je on odličan golman. A ipak mu se dogodilo da večeras primi 3 gola... Ali kad se sjetim kako su izgubili od Italije, odmah poživčanim. Zar nisu mogli izdržati te dvije proklete minute ?! Kroz cijelu su tekmu izvrsno igrali, a ovima se slučajno posrećilo, i to u gradu u kojem Njemačka nikada nije izgubila. A što se tiče današnje tekme, puno ljepše zvuči 3:0, ali neću se žaliti jer su super igrali. Nekako mi se činilo da su u prvom poluvremenu bili izjednačeni po načinu igre s Portugalcima, a jedino što me zasmetalo u jednom dijelu je bilo to što kad bi Portugalci krenuli u napad, oni bi se u zadnji čas sjetili poduzeti nešto da spriječe to. Da su u igri bili još i ovi s klupe, Porugalcima bi bilo znatno teže jer su se i ovako mučili s Nijemcima, a onda bi rezultat za Njemačku bio puno bolji. Ne znam zbog čega bi Klinsmann uopće prestao biti izbornik kad je ovo odlično obavio, za razliku od Kranjčara koji mi već fakat ide na živce i nadam se da će što prije dati ostavku jer kad se sjetim da je u zadnjim pripremama prije zadnje, ključne tekme poslao svog pomoćnika da prođe još jednom kroz taktiku s repkom... Uglavnom ... da je barem večerašnja tekma bila i ona finalna. Ali one dvije minute su tako frustrirajuće... Ali nema smisla osvrtati se sad na to kad su ionako pokupili broncu, što je i više nego super. He he, zamišljam si bijesna i razočarana lica portugalskih navijača... ali, objektivno gledajući, super su igrali. Većinu vremena je lopta bila u njihovim nogama, stoga su imali i više prilika. Najbolja im je bila ona kad je Kahn bio na tlu, malo dalje od gola, ali je nisu iskoristili. Ni Nijemci nisu iskoristili sve svoje prilike, ali to sad nije bitno kad su POBIJEDILI. Većina onih s kojima sam razgovarala o ovoj tekmi su navijali za Portugal. Znam kako bi meni bilo da je Njemačka izgubila, pa se neću izrugivati, iako u nekim trenucima ipak ne mogu odolijeti. Ali super su igrali, to moram priznati. Baš me zanima kako će izgledati sutrašnje finale. Nadam se da će Francuska pobijediti jer zamjeram Italiji to što su mi potjerali Englesku. Ali da ne bi ispalo da je jedini razlog tomu što navijam za Francuze to što sam zlopamtilo, Francuska odlično igra i nekako su mi draži. Zašto SP mora biti svake 4 godine ?! Istina, svake dvije godine je nešto ( EP, SP, EP, SP... ), ali ipak. Nedostajat će mi ovo navijanje. Ali nema veze, bitno da je konačno jednom pobijedio netko za kog sam ja navijala, nakon što su svi na čijoj sam strani bila otišli kući. Već sam se prepala da nosim nesreću. Joj, jedva čekam finale...






Evo Borowskog... osim što dobro igra, još je i zgodan...



A tu je i cijela repka...