Sirotinjo, i Bogu si teška
Nitko od nas nije tražio da budemo rođeni,a kamoli da budemo rođeni onakvi kakvi jesmo.Neki su zadovoljni svojim načinom života,a neki ne.Neke je majka priroda obdarila lijepim izgledom,a prema nekima je bila manje darežljiva.Neki su rođeni u obiteljima sa boljim materijalnim statusom,a neki imaju tu nesreću da se rode kao sirotinja.Žalosno je vidjeti koliko ima sirotinje na gradskim ulicama.Iza svakog ugla možete naići na ljude koji prose.Najviše me živcira stav ljudi o tome kako bi se sirotinja,ukoliko želi bolje živjeti, trebala zaposliti.Da se nekome pojavi siromašan čovjek sa namjerom da se zaposli kod njega,ovaj bi ga najvjerojatnije odmah otpilio,i to samo zato što je siromašan.Neki od siromašnih ljudi uistinu nisu u poziciji da rade,ali mislim da sigurno postoje iznimke koje bi mogle obavljati neki posao za solidnu plaću.Osim što prose na ulicama,neki idu uokolo i zvone po vratima,pritom pokušavajući isprositi nešto novca,a neki traže hranu.Podjednako mi ih je svih žao,ali nekako sam uvjerenija da su siromašni kada traže hranu i ne znam zašto,ali tih mi je nekako više žao.Kada traže novac,može se i dogoditi da su to i neki bolesni umovi prerušeni u sirotinju koji pokušavaju izmamiti lovu.Da mogu,ja bih dala nešto novca svakoj siromašnoj osobi koju ugledam u gradu.
Mislim da bez obzira na svoj materijalni status,ti ljudi,odnosno,nitko ne zaslužuje da ga se samo zbog toga omaložava i tretira kao životinju.I siromašan čovjek je čovjek.I tako bi se prema njemu trebalo odnositi. |
Bračne vode
Pročitala sam u današnjim novinama da su neka istraživanja dokazala kako žene odlučuju je li on ''onaj pravi'' na temelju ne samo izgleda,već i toga kakva stajališta imaju o djeci....ja sam oduvijek imala isto mišljenje o tome i sumnjam da ću se ikada preodomisliti jer jednom aformiran stav u mom životu je gotovo nemoguće promijeniti...a taj stav govori o tome kako ja ne želim djecu...da,da,mala su,slatka,divna i krasna,ali kad jednom dobiješ dijete,cijeli ti se život s vremenom počne vrtjeti oko brige o njima i svi se moraju prilagoditi novom stvorenju u kući...pokraj tih bića ti ni ne trebaju kućni ljubimci jer su oni uredni i jednostavni koliko i deset zooloških vrtova zajedno...više uopće nemaš svoj privatni život,ne možeš raditi što hoćeš jer ti djeca neprestano dižu tlak i zahtjevaju pažnju..da ne govorim o samo prizoru porođaja...to je isto kao da ti jabuka izlazi na nosnicu...ja cvilim i kad me uštipnu,a onda bih tijekom porođaja i umrla...još mi samo to fali...ne želim cijeli život podrediti brizi oko djeteta...briga oko mene mi je već i previše,pa nema smisla da se onda još i zamaram brigom oko drugih...to ne znači da mi nije stalo do drugih,nego mi jednostavno nije stalo do takvog načina brige oko drugih...
I brak je sam po sebi glupost...nikada mi nije bilo jasno zašto je brak vrhunac svake veze i zašto se sve divne i krasne veze trebaju njime okruniti...ako je ta veza stvarno toliko divna i krasna,ne treba ti papir kao dokaz da je to prava i iskrena ljubav...ionako to više neće biti jer u većini slučajeva u braku nestane ljubavi i romantike za nekoliko godina...muškarci se počnu tek tada ponašati prirodno...tek se onda prikazuju u svom pravom svjetlu...svi imamo dvije strane lica: onu koju pokazujemo svijetu i onu koju čuvamo za sebe...a ta koju čuvamo za sebe je najčešće ona prava...i tu stranu muškarci pokažu u braku...rijetko koji će od njih i nakon nekoliko godina braka biti romantičan,divan i krasan...oni misle da se više ne moraju truditi jer su ionako ostvarili zadnju fazu veze,tj. brak...ali tako se sigurno ponašaju i neke žene...osim toga,kad se udaš,sve ti se s vremenom počne vrtjeti oko toga da cijeli dan rintaš po kući,čistiš i spremaš,a onda muž dođe s posla,ti mu serviraš večeru,itd. ...a muž cijeli dan radi,onda dođe doma,serviraju mu večeru k'o da je u restoranu,ode na kauč i gleda televiziju sve dok ne zaspi pred njom...i tako iz dana u dan...život ti se postupno pretvori u monotonu kolotečinu,a ja ne želim da mi život bude takav jer volim to da mi se svaki dan događa nešto novo i drukčije... Kad netko vidi ženu u tridesetima i slobodnu,pomisle da si nikoga nije uspjela naći...ali ne mora to nužno biti tako...možda je njen izbor biti solo...a možda ima i dečka i ne želi se udati...isto vrijedi i za muškarce...možda žele biti solo ili imaju curu i ne žele se vjenčati...ima i takvih,ako niste znali...ako se žena ne želi udati za tipa ili se on ne želi oženiti njome,to ne mora značiti da je/ga ne voli...možda jednostavno prezire ideju braka... Kao i ja... Inače,moja frendica je nedavo napravila svoj Bog-zna-koji po redu blog koji je super, pa se nadam da će se i vama svidjeti...kliknite tu ako ga želite vidjeti... angel of fog To bi bilo sve...pozz & kiss. |
Dr.Jekyll i Mr.Hyde
Za početak,hvala svima koji su mi čestitali rođendan.
A za nastavak,slijedi ostatak posta... Moram se požuriti da ovo napišem prije nego mi ideja ishlapi iz glave.Nije da sam senilna,samo se ne sjećam ni što sam jučer jela za ručak.Uglavnom,u svakoj osobi su zapravo dvije osobe.Ne,ne govorim o podvojenoj ličnosti,samo o dvije različite eventualne strane karaktera.U svima nama se kriju Dr.Jekyll i Mr.Hyde,pitanje je jedino koji će nadjačati onoga drugoga.Kad govorimo o borbi dobra i zla,nisu suparnici dobro i zlo,postoji samo moć i pitanje tko će tu moć preuzeti.Ista se bitka odigrava u našem tijelu.Bitke se neprestano ponavljaju i svaki put počinju i završavaju iznova,ali rat traje neprestano bez prestanka,čega mi katkad nismo ni svjesni.Svi ponekad griješimo,možda čak i više nego ponekad.Svakodnevno slažemo barem jednom,bile to one male bezazlene laži kojima ne možemo pokrenuti neki kaotični splet okolnosti,ili teške laži koje izazovu sveopći nered.Da citiram jednu Nietzscheovu izreku: ''Laž je uvjet života.Ustvari,razlika je u tome da li se laž održava ili razara.'' I upravo su te laži naši osobni grijesi.Osim njih,često poželimo da nam nešto tuđe pripada,pa im pritom zavidimo,itd.Stalno kršimo sve moguće zapovijedi.To je psihološki,sve što je zabranjeno nas automatski privlači jer ono što je dostupno s vremenom postaje nezanimljivo,a ono što je izvan našeg dosega,ili bi barem trebalo biti nas smjesta privuče jer,da sad ubacim malo svojih teorija,kad se držimo svih pravila,propuštamo svu zabavu.Jasno,nekih pravila se trebamo održavati jer zamislite samo kakav bi nered nastao u svijetu kad bi se svako,ali ama baš svako pravilo kršilo.Pa za tili čas bi nestalo čovječanstva jer bismo se svi međusobno pouništavali.Po meni,uništavanje je također uvjet života jer je jedina razlika u tome da li uništavaš ili te uništavaju.Uglavnom,sve to spada u našu negativnu stranu,odnosno,u našeg Mr.Hydea. Ma kako se god ponašali,ma kako god djelovali,ma kakvi god bili... u svima nam postoji i ta druga strana,vidljiva poput otvorene knjige ili skrivena i tajanstvena kao prava pravcata zagonetka.Svi imamo osjećaje.Čak iako vas smatraju sentimentalnoim cvilidretom ili santom leda,u barem jednoj situaciji u životu čovjek da svijetu do znanja da u sebi ima tu trunčicu ljudskosti i humanosti,te pokaže osjećaje.I najtvrdokorniji negativac ili samoprozvani negativac u barem jednoj situaciji se prikaže u ulozi pozitivca.Svatko barem jednom jednom učini neko dobro dijelo. Svatko je zagonetka. |
Navi,navijaj...
Povodom približavanja Svjetskog prvenstva u Njemačkoj,evo jedne nogometne teme....svi znamo za beskrajne svađe Bad Blue Boysa (BBB) i Armade,Hajduka i tih...kad netko čuje za BBB i neku tučnjavu u koju su oni bili uključeni,odmah pomisli da su je oni započeli i da su oni krivi za nju jer ljudi najviše osuđuju onoga tko se najčešće pojavljuje u takvim situacijama,što ne mora nužno značiti i da je kriv jer se to nešto dogodilo...u nekim slučajevima oni uistinu jesu započeli svađu ili tučnjavu,ali ima i situacija u kojima su baš za nju krivi Hajdukovci ili neki treći...po mom mišljenju,glupo je i besmisleno da se potuku zbog različitih ukusa...netko je za Dinamo,netko nije,zar se sad zbog toga moraju potući?! Do toga najvjerojatnije dolazi jer se oni vrijeđaju i pljuju međusobno...ako netko navija za neki klub,ne shvaćam zašto mora pljuvati po onome tko navija za neki drugi i zašto mora vrijeđati taj klub...svi se oni jednako trude da postignu nešto...svi ti klubovi ulažu puno vremena,volje,energije i truda da bi postigli neki uspjeh i učinili svoje navijače ponosnima...neki su manje,a neki više uspješni,neki poznatiji,a neki manje poznati,ali svi žele isto: pobjedu...navijači se uvrijede kad netko pljuje po njihovom klubu jer smatraju da taj netko pokušava obezvrijediti nešto na što su ponosni i nešto što vole,pa osjećaju potrebu da uzvrate onome tko ih vrijeđa...ali ako smatraš da je njihov klub isto koma i ako misliš da su oni nitko i ništa,onda se tako i ponašaj...mislim,ako su ti oni doista toliko bezvrijedni i beznačajni,što se imaš pjeniti zbog nekoga o kome razmišljaš na taj način,a kamoli trošiti vrijeme i energiju na rasprave,a naročito fizičke sukobe s njima...naravno da ti neće biti drago ako tvoj klub izgubi utakmicu,pa ćeš u tom trenutku pljuvati po pobjednicima,ali nema smisla ulaziti u išta dublje s njima...
Postoji više tipova navijača...oni koji se opredijele za jedan klub i za njega navijaju, ali ne onako vatreno iako su uvijek uz njih...tu ja spadam...onda oni koji vatreno navijaju za svoj klub,znaju svaku pojedinost iz njihove povijesti,imaju sve njihove suvenire i žive za njih...onda oni koji kažu da navijaju za nekoga,pa kad im loše krene i kad izgube utakmicu,iznenada prelaze na stranu pobjednika kako bi ispalo da su uvijek uz one kojima ide,koji su uspješni i koji pobjeđuju...oni uopće ne zaslužuju da se nazivaju navijačima jer su to najobičniji fejkeri...ustvari za nikoga ne navijaju istinski...kad su takvi,onda uopće ni ne trebaju navijati jer navijanje koje nije pravo ni nije navijanje...ako navijaš za nekoga,nemoj ga napuštati onda kad mu ne ide,nego pokaži da navijaš za njih time što ćeš biti na njihovoj strani i u razdoblju uspjeha i neuspjeha...također je apsurdno biti na strani nekog kluba samo zato što su svi za njih,jer su vaši najbolji frendovi za njih,itd. ...neka to bude stvar vašeg ukusa i odabira,a ne utjecaj tuđeg ukusa i odabira... Recimo da su vaši baka i djed iz nekog mjesta,sestra,braće i roditelji isto,pa i vi, i svi oni navijaju za neki klub,a vi želite navijati za neki drugi,ali se ne usudite jer je cijela vaša familija za drugi klub...pa što vas briga?!...sama želja da navijate za nekoga drugoga je znak da ste već njihov navijač...evo,npr.,meni su baka i djed iz Dalmacije i oni su za Hajduk,a ja nisam... Tako me živcira to što svi pljuju jedni po drugima jer imaju različite favorite...svi su oni skupa ponos svoje zemlje i ponos određenih krajeva Hrvatske... Ali ipak... Za koga sam ja?... Za Dinamo! He he... =) Pljiz,glasajte... =( |
< | svibanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv