determined dissenter

Cijelo vrijeme jedva čekam da napravim blog,a onda nemam pojma o čemu da pišem...Zanimljivo kako inspiracija nestane uvijek u krivom trenutku...prvo sam tri dana smišljala korisničko ime i lozinku...sad sam ih zaboravila...i inače sam senilna,
što je zabrinjavajuće,ali i smiješno...kad sam birala dizajn,nikako nisam mogla naći jedan super crno-bijeli koji sam vidjela na nečijem blogu...ovaj je još među svima bio najbolji...a sada malo o svijetu oko mene...strašan svijet...na svakom koraku pronalazim nešto čemu bih mogla prigovoriti...a tek ljudi...u mojoj školi su stravični...osim nekih...evo kakvi su moji odnosi s njima...pola škole me mrzi...uključujući i neke bivše osmaše...to treba biti genijalan da te zamrze oni koji u tu školu više i ne idu...druga polovica je puna ljudi s kojima sam si ok ili me ne poznaju...ili sam si ok s njima,ali me ustvari i ne poznaju...što se tiče prve polovice,to je zato što uvijek govorim sve što mislim...zato i stalno upadam u neke nevolje...ali ja i dalje govorim sve što mislim jer mi je to navika i bez obzira što govorila,na neki način uživam u tome...ovo je nekako ispalo predugačko i premonotono...valjda će se naći netko kome će se blog svidjet...ionako mi je ovo prvi post,moralo je ispasti grozno...a nisam si ni ovakav dizajn baš zamišljala... blog mi je koma!!!!!!!!!