Life imitates art
utorak, 20.06.2017.
Smrt
Smrt . Ta riječ mjenja sve.Mjenja život kakvog smo dosada poznavali.jer označava trajni gubitak ,bilo našeg,bilo tuđeg života.Ali opet nitko ne može poreći da je to prirodan proces.kojeg je nemoguće zaustaviti., svi se moramo suočiti sa svojom vlastitom smrti , kao i smrti voljenih osoba. Svi smo, htjeli ne htjeli, prisiljeni odazvati se njezinom sirenskom zovu.Sve što živi ima početak i kraj.Biljke životinje, čovjek.
Sve se rađa ,živi, umire. Smrt je najveći misterij i nepoznanica.Svega nepoznatog nas je strah,I nema ničeg lošeg u strahu dokle god je on racijonalan.
Treba li nas biti strah?
To je složeno pitanje , ovisi o tome kakav si kao čovjek,u što vjeruješ, .Dali si blizu ili daleko od Boga,Vjeruješ li Bogu?
Imaš li povjerenja u Njegov križ?
U Njegovo beskrajno milosrđe koje je otvoreno svakom čovjeku bez obzira ,na tvoje grijehe, položaj u društvu ,zanimanje , stavove , religiju…
BoG NE GLEDA LJUDSKIM OČIMA.
Zašto smrt boli ?
Treba li boljeti?
Ako je to nešto neizbježno i prirodno je li normalno da smrt toliko boli?
Možda nikada nećemo moći potpuno odgovoriti na ta pitanja, može biti da ćemo dobiti odgovor ,kada i sami više ne budemo koračali ovom Zemljom.
Dotada ono ostaje retoričko.
Često na najvažnija pitanja čovjek nema odgovora , postoje teme, rasprave,filozofije, promišljanja ali samo odgovora nema , nemamo tu privilegiju.
Ali ima nešto što postoji i umire poslijednje –nada
Nada u dobru smrt , nada u spasenje , viječno spasenje naših neumrlih , besmrtnih duša.
Čovjek želi biti besmrtan ,ili barem,doživjeti duboku starost,ali smrt svejedno dođe , bez obzira koliko se mi trudili zanjekati , odgoditi ju, ona je u nama , nije izvan nas.
Ona je na samom kraju « pobjednik». Što je smrt?
Prestanak vitalnih funkcija,
Što je sa čovječjim duhom?
On nam je darovan udahnut u nas od samoga Boga, on jest dijelić Boga.Stoga on je besmrtan.Isti je sa 1.danom začeća, 5 mjeseci ,70 godina.On ne stari ,samo raste u spoznajama,Na taj način smrt postaje iluzija,koja samo uzrokuje raspadanje naše materije –tijela,a da , naša bit ,svijest ostaje netaknuta,samo prijeđe iz ovoga svijeta u nematerijalni svijet.Dosada je bila ograničena okovima slabosti i trošnostisvog materjalnog tijela.Sada je napokon slobodna,baš kao što je žudjela i čeznula biti.cijelog života ovdje na zemlji. Smrt za duhovnu dušu ne postoji nema je..
Ne moramo žudjeti za besmrtnošću života ,besmrtnost nam je dana.Ne trebamo žudjeti za nečim što već imamo.Sve što možemo jest potruditi se biti dobri svojim bližnjima i približiti se Bogu, živjeti po savijesti koja je veza s Bogom i trajno prebiva u nama.
Umrijeti znači zauvijek živjeti.
Oznake: smrt
