Life imitates art
nedjelja, 18.06.2017.
Sve mi se više čini da su svi ili velika većina međuljudskih odnosa samo iluzije . Na kraju čovjek ima samo sebe.Ne vjerujem ,(ako sam ikada vjerovala) u romantičnu ljubav . Mislim da sve što ima početak ima i kraj , pa zašto da se uopće petljam u ljubav ? Ne želim .Ne želim slomljeno srce ,ne želim sebe dati i onda samu sebe ili dostojanstvo izgubiti ,to je prevelika cijena za platiti.
Ne znam kako se ljudi uopće odluče ući u vezu ili brak ...Mene je strah ljubavi jer u životu za ništa , ama baš ništa , nema garancije .
S druge strane brak je za mene nešto sveto , to je sakrament ,nije samo papir , to je imitacija zajedništva kakvo nas očekuje u Nebu ,to je sveti savez , svaki savez je zapečaćen krvlju , Isus nas je otkupio krvlju . Kada daješ sebe ne daješ samo tijelo već i dušu i duh a duh je čovjeku udahnuo Bog ,zato ne bih htijela pogriješiti ... a što ako pogriješim ?
Previše je komplicirano ... zbog toga sam odustala od ljubavi ... bolje je biti sam nego učiniti grijeh ...pogriješiti...
