You're living like a disaster.
Ključna riječ: pretenciozno.
I don't care if it hurts.
I wanna have control.
I want a perfect body.
I want a perfect soul.
You're so fucking special.
I wish I was special.
credits
Design: murderscene
Help: xoxo
|
Once ruined, baby, you stay ruined.
srijeda, 22.12.2010.
Nije ti trebala ona štrudla od jabuke. Ni vegetarijanske lazanje. Ni Kiki bomboni. Ni večera u menzi. Ni sendvič prije 10 minuta. Ništa od toga ti nije trebalo. Glupačo. Ne treba ti ni početak od sutra. Treba ti početak od ove jebene sekunde. Ne možeš se svaki put izvlačiti na prokleti PMS. Umišljaš si. Hrana ti nije potrebna dokle god se vaga vrti oko broja 60. Odvratna debela prasice!
Sutra, da sutra, sam na kavi i vodi. Napokon idem doma. Prva stvar koju ću napraviti je vaganje. Čisto da vidim koliko sam se sjebala u ovih par mjeseci. Vidim sve. Vidim ogroman trbuh i debele bedre, ali želim da mi vaga to potvrdi, da mi napokon dođe iz guzice u glavu što si radim. Što je najgore, doma me čeka food fest. Divota. Pokušat ću ga kontrolirati što bolje mogu konstantnim izbivanjem iz kuće i Miom. Da, Miom. Nemam drugog izbora. Ne mogu si dozvoliti da izgledam kao jebeni tenk za Novu godinu.
Kad smo već kod Mie, i ovaj sendvič bi mogao van.
Glupa sam jebote. Glupa sam toliko da boli. Osjećam se odvratno. Jesam odvratna. Na sve načine na koje osoba može biti odvratna. Fizički i psihički. Ne mogu se više podnijeti. Bar vi razumijete, nesnošljivost samoga sebe je nešto najgore što osoba može osjećati. Mene taj osjećaj konstantno prati. Upija se kroz svaku poru, svakim pojedenim zalogajem, svakom izgovorenom laži. Imam osjećaj kao da sam zatočena unutar nekog stranog tijela, unutar nekog stranog uma i ne mogu van. Ne želim si priznati da sam to stvarno ja. Da nema van. Na ovo sam osuđena. Bila sam jučer, danas sam, a ni sutra neće biti ništa bolje.
Zanima me bih li se stvarno bolje osjećala kad bih skinula tih prokletih 13 kg ili bi onda moje psihičko rasulo samo postalo izraženije? Htjela bih biti netko drugi. Netko manje kompliciran. Netko tko zna razlikovati dobro i loše. Trenutno stanje je loše i ne izgleda kao da će uskoro biti išta bolje. Nije stvar samo u hrani. Ja sam općenito loša. Nekoliko dijagnoza to potvrđuje. Konstantno sanjarim o nekim jebenim promjenama, o boljem sutra, o tome kako ću se ranije dignuti, više raditi, manje očekivati... Ništa od toga se ne događa. Stojim na istom mjestu već godinama, trudila se ili ne trudila. Svaki plan propada, svaki pokušaj nove, bolje mene propada.
Naglasit ću, nije riječ o samo fizičkom problemu. Iz dana u dan si stvaram nove, loše navike kojih se jednog dana namjeravam otarasiti, ali ništa se jebeno ne događa. Namjeravam biti samostalnija, samopouzdanija, malo manje bolna, malo više iskrena. Ništa. Nula bodova. Pogotovo me muči konstantna želja za promjenama, promjenama koje svaki dan predstavljaju nešto drugo. Odjebem ljude iz života da bih sljedeći dan čeznula za njima. Vratim ih nazad bez imalo truda da bih sljedeći dan mrzila svaki njihov pokret. Jadno.
Želim neku konstantu. Dosta mi je ovog nereda. Ne mogu. Ne više. Dosta je.
Kad bi bar bilo tako jednostavno.
Dandy loves you.
| 02:30 |
Komentari (2) |
On/Off |
Print |
# |
|
