Desiderata

'Aida' je konačno sinoć zaigrala na Jarunu. Nakon svih (ne)vremenskih uvjeta koji su istu sprječavali da se održi po planiranom rasporedu u četvrtak. Bilo mi je neobično drago, što zbog frendice koja je sve to inicirala, što zbog sebe, koja sam se istomu rado priklonila.
Ukratko, 'Aida' je priča o egipatskim osvajanjima svega što je bilo uz obale Nila. Ipak, težište priče je zapravo više na ljubavi koja se rodi između mladog i naočitog egipatskog kapetana Radamesa (oh, Đani!) - i mlade ropkinje, nubijske princeze Aide (genijalna Renata Sabljak).
Znači, nekakva predvidljiva shema (dežavu, rekli bismo po narodski) - rat između premoćnog osvajača i slabog protivnika, te ljubav između dvoje mladih pripadnika suprotnih strana. Već viđeno, reći ćete?
Možda da. No ne ovako upakirano.
Ja sam se rastopila. Mjuzikl je, just for your information, napisao Elton John. Znajući što od takvog genijalca (ne) mogu očekivati, otišla sam na predstavu. I nisam zažalila. Tip je genijalac. Mislim, Elton.
Što se tiče interpretacije naših glumaca/plesača - to je nešto zbog čega sam ponosna kad vidim da mi Hrvati možda i nismo toliki pušioničari; da u našim redovima postoji umjetnička garda koja bez komplexa može parirati broadwayskoj, londonskoj, hamburškoj ili whatever. Ljudi stvarno glume, plešu i pjevaju. Ali stvaaarno!
Đani (Stipaničev, a tko drugi?) u ulozi Ramadesa je mamio ženske uzdahe, pa smo se ježile više od pogleda na njegov torzo, nego od stvarne hladnoće, dok je muški dio publike uzdisao na Danijelu (Pintarić - pobjednica 'Coca Cola Music Stars'), koja glumi ženu, egipatsku princezu, kiojom je on zaručen, i za koju se konačno nakon 9-godišnje veze i zaruka treba oženiti. No nekako mu se ne da (potvrđuje se teza o nelikvidnosti dugih veza, ne?), usprkos njezinoj savršenosti i ženstvenosti. Ona mu se čini preobičnom, razmaženom faraonskom kćeri. On se, zamislite, zaljubi u Aidu (Renata Sabljak - genijalka gdje god da zaglumi/zapjeva), nubijsku princezu. Ne znajući, naravno, da je ona to. Ona je za njega ropkinja. Ali ne bilo kakva. Ona je djevojka s bezgraničnom ljubavlju za svoj narod (ni ja ne bih izdala Gotovinu! Ne bih, maajke mi!, op. a.). I on se u nju smrtno zaljubi. I kad se ocu (glumi ga Ervin Baučić, bivši pjevač 'Hotline') opravdavao za svoju zabranjenu ljubav (nema veze s istoimenom sapunicom, op. a.), rekao mu je: "Aida je sve ono što sam ja oduvijek želio biti.", misleći pritom na njezinu odanost svom narodu i Nubiji.
A znate što mu je na ovo otac rekao? "Sine, pričekaj da se oženiš, pa onda možeš uživati u slobodi." Naravno, ne moram vam ni spominjati (nekako mi se čini predictible) da je starom bilo u interesu da mu se sin oženi faraonovom kćeri. Pa poslije može činiti što hoće.
Ma jel' molim te?!
Meni se u trenutku učinilo da iz ove rečenice progovara hercegovački ili vrgorački mužjak, ili, nedajbože, muški rod 20. st. in general! Kad tamo - toga je bilo u drevnom Egiptu tamo negdje u 5. st. pr. n. e.?! Omigod!
Muškići moji, nadam se da vas nije sve 'školovao' Radamesov tata. Jer ako jest, bojim se da se neću udavati. Što bih se ja udavala za tipusa kojeg će tek onda zavesti zov slobode?! Pa nis' luda!
Nego, nisam li ja malo skrenula s teme kritičarskog pera?
Bit će da jesam.
Bit će da je to zbog Radamesovog torza...
Ili famozne rečenice njegovog tate. One boldane.
Svakako pogledati.
Primjenjivo i na moderan život.
Preporučujem
Radames, vruuuće mi je!