ponedjeljak, 15.09.2008.
Istina Trenutka
Vidim, odmah ste skužili da ima u ovom pitanju više nego se vidi na prvi pogled: to je toliko pitanje "ispravnosti" (stupnja moralnog razvoja) koliko i pitanje osobnih vrijednosti i naše pretpostavke da su nam vrijednosti podudarne (konsenzusa).
Kao i vrlo često kad objavim post u obliku otvorenog pitanja, šetnjom kroz komentare može se primjetiti divna raznolikost; vatromet ljudskosti koji nas spaja i razdvaja. Svjesna sam preselekcioniranosti svoje publike i ne bih se ni u najluđim snovima mogla zabuniti i razmišljati o vama kao o "presjeku opće populacije".
Ono što nemušto pokušavam reći je:
"Hvala! Zadivljena sam i počašćena što dijelite svoja razmišljanja samnom".
A sad dosta ljigavoće, vratimo se natrag na postavljeno pitanje:
Ne znam što je gore: da otkriješ da te supružnik vara ili činjenica da to radi igrajući se konja s drugom osobom?
Digresija:
Nova TV ima novi budalasti kviz "Trenutak Istine", koji će, nesumnjivo, privući mnoge znatiželjnike. To je zabavna (?!) emisija u kojoj ljudi govore ISTINU za pare. Nevjerovatnog li koncepta!! Toga nam treba još! Ono što nam najviše treba u toj kaljuži tužnog mišmaša je da svojim očima vidimo i svojim ušima čujemo koliko je moguće stvari ne znati o svom - ne bližnjem, nego najbližnjijem! Maksimum bodova u obliku kuna treba dobiti onaj tko će naciji zorno dokazati da su sve njegove međuljudske relacije temeljene na čistoj, nepatvorenoj laži - jer njegovi bližnji neće znati niti jednu od istina kojima će ih sudionik; suprug(a)i prijatelj(ica), u emisiji počastiti, ma koliko one bile nešto što su kroz eone vremena provedene zajedno već odavno trebali doznati da nisu bili, baš navlas kao i njihov sudrug, orijentirani na laž i iluziju od koje će stvoriti zajednički život. Korisno do bola. Mentalna higijena u svom najljepšem obliku.
Kraj digresije.
Što se tiče ispravnosti, na to je pitanje lako odgovoriti, što nam je i demonstrirala NaN: ako je problem prevara, onda je svejedno što je radio. Nije moguće "malo prevariti" kao ni srednje, 3/4inski ili "puno". Prevara ili je ili nije. Bez obzira što je pritom radio. I to je pitanje, koje svatko može odgovoriti samo za sebe, ne i za drugoga - jer se definicija "prevare" od osobe do osobe može uvelike razlikovati - i to nas dovodi do percipiranog konsenzusa. Mi vrlo često mislimo da postoji neka inherentna, samorazumljiva, moralnost u stvarima i da je to toliko samorazumljivo da netko drugi ne može neku stvar doživljavati drugačije. Na primjer - "Klub u kojem se odrasli ljudi igraju konja"? Ha-ha! Baš smiješno!"
Ali nije "ha-ha-baš-smiješno". Nekom je glupo, nekom tužno, nekom ukazuje na drugi problem (kao da je ovo prvi), nekom je zanimljivo, ali ne bi nikad... , a nekom je seksualno uzbuđujuće i već je....
Ono u što upadnemo kad razmišljamo o pitanju kao što je ovo naziva se "pristranost radi pogrešno procijenjenog konsenzusa" (ili ne tako džombasto u originalu: "false consensus bias"). Tendencija uz koju ćemo iz tisuću razgovora o sportu i vremenu izvući zaključak: "Baš se fino slažemo. On(a) nesumljivo dijeli moje mišljenje i o drugim, važnim stvarima, iako nikad nismo o njima pričali."
