ponedjeljak, 08.09.2008.
"Kako ste vi žene glupe!"
Kad sam bila na drugoj godini faksa, prijatelj i kolega me ujutro, po dolasku na uobičajenu predpredavanjsku kavu, pozdravio riječima:
"Kako ste vi žene glupe!"
Poznata po činjenici da ne napuštam kuću bez dvije najbolje frendice, Agnozije i Aleksitimije, upitah ga o čemu je riječ. Iz bijesnog petminutnog monologa koji je uslijedio razabrah da je u autobusu, vozeći se ovamo, stajao pored ženskice koja je čitala friški Kozmo sa jednim od onih "10 savjeta kako da..." članaka i da je jedan od savjeta bio da kad idu na važan "spoj" obuku čisti veš. ("Pa kako niste glupe kad vam trebaju novine da vam kažu da obućete čiste gaće?!")
I, iako bi se moglo raspravljati kome bi češće trebalo napomenuti da je pravi trenutak za redovitu promjenu gaća došao i prošao, to je ustvari bilo izvrsna ilustracija rubrike "Kako stoje stvari".
Recimo ođe; svatko, jasno, ima pravo na svoje mišljenje, ali statistički je značajan broj ljudi koji je čitajući donji post pod naslovom "I N/A T" pomislio da je socijalna penalizacija ono što muči - mene!
Zašto?
U međuljudskoj relaciji po definiciji ima bar 2 ljuda da bi bila međuljudska. Oba ljuda od ta dva ceteris paribus imaju 50% vjerojatnost da ih muči socijalna penalizacija. Ali to je upravo stvar u pitanju - nije ceteris paribus uvjet pod kojim se to događa!
Nego što jest?
Žensko sam pa je više vjerovatno da mene muči? Ili se žalim pa je više vjerovatno da mene muči? Ili je vjerovatnije da će dečko/muž zabraniti druženje, nego cura/žena? Ili je opća pretpostavka da žene više brinu o "ne ljuljanju broda" i održavanju pozitivnijih relacija sa svijetom ("svemu svijetu ugoditi...") pa je vjerojatnije da sam ja?
Što?
