srijeda, 18.07.2007.
Arhimedov zakon
U skladu s činjenicom da je svaka grozna stvar koju verbaliziraš, bez obzira na njenu istinitost, poput paste za zube istisnute iz tube - koliko se god trudio, ne ide natrag unutra i ostavlja ljepljiv trag posvuda uokolo - zapravo je najgore kad vidim da i bez verbalizacije ljudi oko mene vide da je vrag odnio šalu.
Kaže mi poznanica, osoba koju srećem vrlo rijetko, ali bila sam u prilici provesti neko vrijeme s njom nedavno:
"Što više poznam tebe, to više mrzim tvog muža."
Vrlo me ovo šokiralo. Niti jedan od nas baš ne provodi s njom puno vremena, niti smo toliko bliski da bi iznosili bilo kakve osobne stvari.
I ona je došla do takvog zaključka?
Pa otkud? Zašto? Iz čega?
Iz informacija dostupnih, ustvari nitko ne bi mogao donjeti valjan zaključak. Stvari ne moraju biti onakve kakvima se na prvi pogled čine.
Mogu JA biti potajni pijanac, zlostavljač ili sveobuhvatni zlikovac, boemka, preljubnica ili manipulatorka.
Nijedno od toga ne piše na čelu.
Nitko ne kaže da ja ne mogu neku prljavu (ili friško opranu) rabotu obavljati u privatnosti mjesta "negdje drugdje, izvan tuđeg vidokruga".
To što ona osobno to nije vidjela ili nisam ja pričala o tome, ne znači ujedno da ja nešto slično ne radim. Možda radim, možda ne. Iz dostupnih informacija ona o tome ne može zaključiti.
Ljudi su stvarno postali nekritični do boli.
