srijeda, 21.03.2007.
Samo Prijatelji
Fraza: "Samo Prijatelji" - Ne želim da samo ožališ svoj gubitak; želim te podsjetiti na njega svaki dan. Želim da patiš. Želim da zavidiš. Želim da umireš polako, komadić po komadić. I želim da se smješiš i zahvališ mi na tome.
Ovo, kao što vidite, je jedna od rečenica s popisa iz prethodnog posta. Zapela mi je za misli. Nemalo me zbunjuje. Nije da mi ne zvuči suvislo...hmmmm... ali, alialialiali... ma kaj ja znam... ne smrdi mi pustom istinitošću.
Recimo;
Naravno, ima okolnosti i okolnosti i okolnosti u kojima bi se takvo što moglo događati... od toga da je nekom preneugodno reći "Oprosti, ali od ovog nikad ništa jer se ti meni ne sviđaš." do nekakvih (kvazi)objektivnih okolnosti tipa "Ti živiš na Islandu, a ja na Novom Zelandu, ovih dva tjedna si mi uljepšao/la odmor, ali nemoj bit lud/a i mislit da su si "srca draža zbog daljine"." I recimo, da u svrhu ovog razlaganja, uzmem u obzir objektivne okolnosti.
Pa nadalje, izuzmemo li small talk uz kavicu na trač-partiji, ovoj se frazi može pristupiti iz dva smjera: biti stranka koja daje takvu opasku ("Ti si meni tak supač, kenj-srać, ali ovo-ono, pa budimo samo prijatelji." uz bolesno preddijareični kez) ili stranka kojoj je opaska upućena ("Gaddemit, ne opet! Što sam ja Bogu skrivio/la?! A lijepo mi je mama govorila da se dobrota ne isplati!")
I sad, uputiti takvu rečenicu...
počet ću na početku ;-)... Ja, naprimjer, znam tko su meni prijatelji. To nisu poznanici, to nisu dečki/cure/muževi/žene/mame/braća i ostalo onih koji mi jesu prijatelji. Prijatelj mog prijatelja meni ne mora biti prijatelj, može mi biti nitko i ništa. Između nas neće biti ništa više od tolerancije. U prijateljstvu pretpostavljam neki reciprocitet, zajedničke interese, razumjevanje, želju za druženjem, ponašanje bez pretvaranja da smo neki koji nismo i mogućnost da se ispljune gola istina ma kako ona izgledala. Ljudi s kojima sve to imam su mi prijatelji i ja sam njima. To je dvostrana stvar, ne može netko meni biti prijatelj, a da ja njemu nisam i obrnuto. Ljudi s kojima je jedini zajednički interes ostvarivanje relacije više "tjelesnog tipa"; brijanje, hodanje, razmjena dobara na hedonističkoj osnovi... to mi nisu prijatelji. I kvit.
Kako onda pobogu ljudi dođu u situaciju upućivanja takve rečenice?
K`o da netko dođe u restoran na odrezak, a ja mu dam svijećnjak!?
Pa ne mogu ja otkupiti nečije sviđanje time što mu/joj dajem svoje vrijeme i pažnju!
A otprilike isto vrijedi za dobivanje te rečenice. Iako nam nekad više odgovara polagano odvikavanje umjesto glatkog reza i hladne puretine ne možeš na silu napraviti prijatelja od nekoga tko ne "ispunjava uvjete".
I na kraju krajeva, ne želim reći da ljudi koji su otpočeli komunikaciju u okolnostima sviđanja ne mogu biti prijatelji, naprotiv, to je dobar način za upoznavanje nekoga u raznim uvjetima, ali nuditi prijateljstvo kao zamjenu za ljubav ili seks i sebe kao taoca pride mi je potpuno izvan pameti.
