ponedjeljak, 12.03.2007.
Mrmlj
I tako, u svojim ponoćnim lutanjima po zagrebačkim opskurnim birtijama (da, da, TO mi je omiljena vrsta ugostiteljskog objakta u hrvata ;-)) otkrila sam (toplu vodu!) žalosnu činjenicu da naša vrla nacija posjeduje grozomornu količinu bendova glazbeničkih koji stvarno znaju svirati te zabaviti narod...štoviše, potaknuti ih na ples.
Jasno, to ujedno znači i da u nas oni ne mogu zaraditi ni da im život ovisi o tome, a bome i da im se ime neće pojaviti u ijednom medijoidu koji drži do sebe.
Osim toga, otkrila sam i da stvarno postoje žene koje se ne šminkaju za noćni izlazak i da je blizina Praznika Sufražetkinja obrnuto proporcionalna s težnjom žena da učine nešto što bi inpruvalo njihov state of affairs.
Začudno. Ili ne baš.
Kako sam danas u jednom od onih agregatnih stanja koje mi onemogućava uobičajenu misaonu pročišćenost te bijesnu elokvenciju, za danas dosta trućkanja. Idem pogledati neke nove filmove te uživati u vlastitoj zbunjenosti koja raste preslušavanjem cijelog albuma Xioline glazbene preporuke.
