petak, 23.02.2007.
Što se babi htilo to se babi snilo ;-)
Konačno, nakon nešto više od 2 dana, opet mogu sjediti.
I, kako se kaže; "ko s djecom liježe popišan se budi", i ovaj je put Gripa Virusković pokazala da će ona pišati na sve strane sve dok ne popuste i najjači imunosni sustavi te za nju proizvedu novu dozu zaraze, što je na kraju i bilo. Taman kad sam svoju Čarobnu Kornjaču ohladila na neku prihvatljivu temperaturu padoh u krevet te se pozabavih proizvodima pregrijanog mozga... i to jako zanimljivim mogla bih konstatirati.
I tako danas malo idiosinkrazija za van.
Prije nekih desetak godina, kada sam prvi put pročitala Simmonsov Hyperion, dobila sam nekakvu gripičnu groznicu. Općoj malaksalosti i osjećaju crkotinosti brzo se pridružila i visoka temperatura i tada sam prvi put skužila da je moj pregrijani mozak sposoban za izrazito interesantne i zgodne stvari u pregrijanom stanju. Dvije riječi:
vividne halucinacije
da, toliko je nezdravo koliko i zvuči.
Da pojednostavim; kroz vrijeme provedeno pod visokom temperaturom između svake dvije doze protuupalnih spuštača temperature moj je mozak od jedne izrazito predivne knjige proizvodio film koji bi si i Peter Jackson samo mogao poželjeti. To je dakle, čistom slučajnosti, ispalo iznimno dobro i duboko zadovoljavajuće iskustvo, ali ovaj put bilo je još bolje.
Čak i da sam znala da me slijedi dva dana krevetnih halucinacija, ne bih se mogla bolje pripremiti. Taman prije no što ću se ugrijati do previše radila sam malo istraživanje na temu Karl Urban.
Malo je reći da su u snovima svi gimnastičari i da viagra sposobna proizvesti takav učinak još nije izmišljena.
A sad sigurno drugačije doživljavate i gorenavedeni termin "krevetne halucinacije" ;-)
Sad mi treba još bar dva dana odmora od ovog iskustva.
