četvrtak, 15.02.2007.
Popušit ću ti, Johnny, ako obećaš da me nećeš oženiti
Pogledala sam The Libertine.
Iako nisam preveliki ljubitelj kostimiranih stilskih djela, moram priznat da me ovo, nježno i polako, gotovo neprimjetno, oborilo s nogu. Gotovo kao tajna zaljubljenost koju posljednjem priznajemo sebi.
I stoga... donosim malo zanimljivih trivijalnosti, a odlučite li se na gledanje, priča ovdje ostaje netaknuta.
Dakle, The Libertine je kazališni komad Stephena Jeffreysa, koji je i scenarista ovoga filma. Interesantno je da je on prije sudjelovanja na filmu svoju dramu imao prilike i predstaviti engleskoj kazališnoj publici, gdje je glavnog lika tumačio sjajni John Malkovich, a koji potom u filmu preuzima potpuno drugu ulogu. U suradnji s Malkovichem komad je u kazalištu pripravljan i prepravljan, zapanjujuće, na radost svog autora. Jasno, iako to sada zvuči prst-u-oko nebitno, gledajući film sve kockice padaju na mjesto i bez posebnih priprema možete vidjeti svu prekrasnost Jeffreysove adaptacije scenarija.
S druge strane, Laurence Dunmore, inače grafički dizajner, na jednom snimanju reklame toliko se dojmio Johnnyja Deppa da ga je Depp preporučio producentima i tako mu omogućio da se u tren oka pretvori u filmskog redatelja.
I to ne bilo kakvog filmskog redatelja....već onog čija režija nesumnjivo otkriva njegovu bogatu intuitivnost, smisao za prikladno i pažnju prema detaljima koja graniči s pedanterijom. Ono što se mene posebno dojmilo njegova je sposobnost promatranja stvari i osoba u kadru kao predmeta što čini njegovu kompoziciju punom života, a s druge stane čini scene nizom sjajnih fotografija.
Filmsko osvjetljenje, za razliku od uobičajenog, gotovo je u potpunosti napravljeno pomoću svjetlosti svijeća što filmu daje neodoljivo ozračje bliskosti, a koje ukomponirano s kazališnim nastupom te snimanjem kamerom iz ruke pruža gledaocu nepobitni doživljaj boravka na sceni, među glumcima, poput tajne prisutnosti.
Zanimljivo je i da je gotovo 7 tisuća funti potrošeno za stvaranje dima/magle izgaranjem jestivog ulja.
Naposljetku, nekoliko riječi i o glumcima...Samantha Morton, ne toliko nova koliko manje poznata glumica, zamijećena kao Agatha u Minority Reportu ovdje je zablistala sjajem neprispodobivim usporedbi. Njeno istinsko oživotvorenje lika zapanjujuće je tim više što joj je partner poslovično odlični Johnny Depp, a ona uspjeva zadržati mjeru i u izvedbi taman je toliko velika da ga ne zasjenjuje.
