NOVI post
pa...evo...za one koji su ga željeli....
na ovaj post potakla me jedna tema na grupi....pričali smo o žensko-muškim odnosima...jedna cura se izborila da ne budu muško-ženski.... go girl!!!!!!
jesu li kod nas muškarci i žene ravnopravni? što dečki misle o "muškom kurvama"...? do kad je to fora....?
to su neka od pitanja koja su mučila nas pametne u depresiji.... :P
pa...i...došli smo do zaključka da ljudi mjienjaju partnere, bez obzira bili cura ili dečko, dok ne sazriju...i u početku je to fora..mislim, hvalit se s tim koliko je cura pojebao...koliko cura je ulovio u tjedan dana....i to među teenagerima...i to ne svima....neki sazriju prije, neki poslije....i onda shvate koliko je to glupo....ili zavode i ostavljaju cure(dečke) dok se to njima ne dogodi....
nije istina da su svi dečki isti...postoje zaista dečki koji su takve dobre dušice da ne bi nikada povrijedili curu...i mislim da su oni zreliji od onih što mijenjaju partnera svaki dan i misle da su s tim fora.... katastrofa...
mislim da u našem društvu ljudi teže ravnopravnosti, ali je zapravo nema previše...najbanaliniji primjer... muškarac i žena sa istom stručnom spremom, vjenčani, imaju dijete dođu na razgovor za posao.....i u većini slučajeva posao će dobiti muškarac.... mislim...muškarac ne može ostati trudan, teže će otić na bolovanje zbog djeteta.... i još ako žena dobije posao zatrudni, najčešće imaju manju plaću...ili, dobiju otkaz... u tome nema ravnopravnosti...? :P
i tko dominira u društvu? žene ili muškarci? postoji li netko tko bi trebao biti glava kuće?
što se tiče društva, manje viša su žene postigle ravnopravnost( osim u zemljama s nekakvom kulturom gdje to ne smiju)... čitala sam negdje....da u nekoj državi Bogu iza nogu se žene ne smiju školovati....a ako se razbole mogu ić samo kod ženskog doktora....il tak neš...nisam 100% šta je bilo...ali....ispala je takva besmislica da je to bolesno... :p a što se tiče glave kuće...mislim da bi se sve trebalo bazirati na kompromisima i dogovoru....i da se izbjegavanjima odgovora tipa pitaj mamu, ili, pitaj tatu zapravo ništa ne postiže već prebacuje odgovornost.... trebali bi doć, sjest i porazgovarat....
pa....možete mi napisat svoje mišljenje....ili odg na neka od pitanja koja su napisana....
medeni, volim te....i užasno mi fališ...
NOVI post
pa...evo novog posta.... koji će biti malo egoističan....ali....
dakle...ovo bi bio post o meni...znam da ga mnogi neće pročitat...ali....
dakle....zovem se Nikolina....dolazim iz Zagreba, najljepšeg grada na svijetu....imam mlađeg buraza i seku.....obožavam: dečka, bebache, čokoladu(općenito, sve slatko), ne volim: sebe, mržnju, rat, variva...
to bi bilo ukratko...osnovne stvari...ali....ono što želim napisati jest kakva sam ja osoba...tj, u posljednjih godinu dana veoma sam se promijenila....sazrijela sam...shvatila sam značenje i važnost života, iako ne i smisao...pa da krenem...
prije nekih godinu dana bila sam veoma nesigurno stvorenje....zbog bivšeg...ubio me u pojam....i to tek sada shvaćam...tako da sam ljeto provela gledajući sreću frendova(u ljubavi)..a ja sam patila...i tražila utjehu u nekome...naravno, to je svaki dan bila druga osoba....imala sam potrebu osjetit se potrebnom...osjetit da me netko želi, makar i u sexualnom smislu....zatim, kad sam bila najranjivija i u najvećoj komi(između ostalog, počela je škola), upoznala sam NJEGA....on mi je promijenio život....da nema NJEGA ne bi bilo ni mene.....jer sam shvatila da sam bez NJEGA ništa...da me ON ispunjava radošću, srećom, ljubavlju....ON čini da ja postojim...
i tako...kad ga upoznah bijah nesigurna...mislila sam da je on jedan od ostalih....isti kao i drugi.....ali on me upoznao....skroz...i ne mogu mu ništa sakriti....
krajem ljeta zahladila sam odnose s frendicom....i to je boljelo...svakim danom sve više...vidjela sam da griješi, ali nije mi dopustila da joj se približim...sve nas je odgurivala od sebe....tu sam počela sumnjati u tome da ima smisla da postojim...jer...ja ionako nikome ne trebam, nitko nema koristi zbog mog življenja, a najmanje ja...i tako sam lagano tonula u depresiju....polako, ali sigurno...dečko je bio tu...ali, koliko god se trudio pomoći mi...on nije ona....nije ju mogao zamijeniti....
zatim sam pokušala suicid....i nakon toga sam upoznala mnogo zanimljivih ljudi...ljude sa problemima sličnim mojim...osjećaju se bezvrijedno, ne vide razlog za život, neke je sjebao bivši....neki se jednostavno mrze.....ja sam se namjeravala rješavat svojih frustracija samoozlijeđivanjem...ali...nisam mogla...svi su vidjeli da nešto nije u redu i onda sam se morala otkrivati...onda bi svi saznali kako sam zapravo slaba...a to se nije smjelo dogodit...to se ne smije događat...jer...ne mogu ostavit obitelj na cjedilu...mislim...ipak mi je tamo seka... :p
da...i umjesto samoozlijeđivanja, počela sam pušit...iako ne funkcionira, stvara mi užitak...jer znam da sama sebi štetim...znam da od toga jednog dana mogu umrijeti....
jedini razlog zašto ja još živim su drugi..bojim se da ih ne povrijedim....pogotovo dečka...ne bih podnijela da pati...pogotovo ne zbog mene.....
da...ja sam jedna veoma egoistična i posesivna osoba...volim se zezat...ali to samo s osobama u koje imam povjerenje....veoma sam zatvorena prema novim ljudima i potrebno mi je mnogo vremena kako bi upoznala nekog i dopustila da taj netko upozna pravu mene, sa svime...bez sakrivanja....za sad imam jednu takvu osobu....
što se tiče prijatelja....ne znam...veoma teško....mislila sam da imam...sada više nisam sigurna....udaljila sam se od svih...i zapravo se niti ne trudim promijenit to....
bebach...veoma te volim
pusa svima...
NOVI post
pa...evo postića....
ovaj bi trebao biti vedriji od ostalih...ako ništa drugo, tema je takva...
dakle...ljubav....tko? kako? zašto? s kojom namjerom?
ljubav je savršenstvo...i samo razmišljanja nisu dovoljna za njeno shvaćanje...da bi uspjeli shvatiti ili bar donekle dokučiti ljubav potrebno ju je iskusiti...doživjeti....
za ljubav između muškarca i žene potrebna je zrelost...psihička, fizička, duhovna, emocionalna....
ljubav treba paziti....ponaša se kao cvijet koji posadimo, a ne zalijevamo....ili kao vatra koju zapalimo a ne dodajemo drva....uvene.....isto tako, ako je forsiramo da raste...ako je pokušavamo preko noći prenijeti na višu razinu...pukne...
mogu reći da ja iskreno i potpuno volim...jednog malog koji mi je zarobio srce i ne pušta ga....znam da sam bezobrazna prema njemu, da ga ponekad shvaćam zdravo za gotovo...ali...volim ga i znam da on to zna....
ima jedan stih pjesme parnog valjka..."trebalo je znati dijeliti, a ja mlad pa nisam znao davati" mislim da ta rečenica na veoma kratak i sažet način daje ono što sam ja željela reć....
ljubav između muškarca i žene je predivna stvar...ali istovremeno veoma bolna.....to je sreća i tuga odjednom....
zatim....postoji prijateljska ljubav...pravi prijatelji su veoma rijetki i dragocjeni...prijateljstvo treba njegovati....truditi se oko njega...kada naiđemo na pravog prijatelja ne treba ga ispuštati...već mu se predati....i pružiti svu moguću pomoć...
zatim.....ljubav majke prema djetetu....to je najsavršenija zemaljska ljubav....majka nas je rodila...probdijela noći uz nas...svaku našu suzu doživjela je kao da je ona ispašta...to je ljubav u kojoj ima najviše požrtvovnosti...a ništa od svega toga nikad ne traže natrag...mislim da im za to moramo biti zahvalni.....
i zatim...apsolutno savršena ljubav....ljubav Boga prema čovjeku....on je poslao svog Sina da nas spasi...žrtvovao je svog sina zbog nas....on će nam sve oprostiti, samo moramo biti iskreni....samo moramo priznati da smo pogriješili i da trebamo pomoć....
i....za kraj...dio iz Biblije...hvalospjev ljubavi....
Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo.
Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će.
Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje.
A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.
Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače.
A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko.
Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!
A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje -
ali najveća je među njima ljubav.
bebach...volim te
