subota, 03.10.2009.
Aura
Plovim svojim mislima, putujem. Vidim sve što sam ikada vidio. Čujem sve što sam ikada čuo. Kao da mi sjećanja nisu potrebna. Deja vu. Ali ne onako slučajno, to je stvarnost koja se vrti. Sve znam i oduvijek sam znao. Pa kada sam ja to bio dijete? Da li ću biti starac? Sve sam to, sada. Nije važno što će biti sutra, ionako se poput svemira sve vrti. Sila sa ili bez imena zna tko će kamo. Imam auru koju svaki živi stvor ima, ona je moj život. Ne znam da li ju je netko već prije imao, da li je ona kao kruna kraljevska? Potajno se veselim i istovremeno strahujem tko će je dobiti poslije mene. Nova jesen je zamijenila staru, a ljeto je prošlo da ni ostariti stiglo nije. I zima će proletjeti, pa će opet proljeće. Toliko pogleda, toliko snova i zbilje. I idem, nekamo i negdje gdje sam već bio. Nije mi žao i nisam nesretan, naprotiv, sretan sam! Putujem i mašem onima koji su mi važni, onima koji su ispunili moj život, moje vrijeme. Kako je ljubav moćna, kako su sami oni koji je nemaju. I oni putuju sami, aura ih blagoslivlja drugim darovima. Biti prazan, biti pun, srce zna.Sada gledam nešto novo, idem u vrtlog. Zbogom danas, čeka me sutra!
