|
|
stay devoted ;)
utorak, 24.01.2006.
31 day... and counting
dakle, toliko dana je ostalo... toliko cu jos dana radit u onoj firmi... a nakon toga, u zivotu necu uci u unutra... kroz glavu mi prolazi kako ce sad big bos traziti novog radnika, neka ce, a iz mojih usta vise nece izaci ni dobra rijec, niti losa o tome kako sam prozivio 3 mjeseca tamo... pretesko...jednostavno se necu petljat, a onaj ko je spreman da trpi ponizavanje, nek ode radit... ja se ostavljam toga, jer minimalna placa nije vrijedna toliko rada, muke, stresova, depresije... nikako!... sad cu gledat da nadjem drugi posao, ako ne uspijem, mozda upisem civilnu, (mozda :) i zavrsim taj fax... u svakom slucaju, od sada cu dobro razmisliti prije nego donesem takve odluke... razmisljao sam tjednima, i danas konacno skupio hrabrosti, nazvao sefa koji je, zacudo, na moru... srecom da nije bio tu, pa mi je bilo daleko lakse... uglavnom rekao sam da ne mogu vise, da idem u zg 1.3. (malo lazi ne boli, pomoglo mi je=) jer mi se ne da objasnjavat kakav je... kad on meni ''zasto, nemoj, bit ce bolje, skratit cu...''... da, mozes misliti, vec mi je 2,3 puta to isto obecavao, samo da izdrzim taj tjedan... dokle covjece? imaj srca ! tu dolazi kraj price... danas sam happy, nije mi bilo nimalo tesko ostat cjeli dan tamo, dobit cu jos 2 place, taman da imam za sebe, fax a nesto cu ostavit za more... blizi se kraj depri, tj. glavnom razlogu moje depre... eto hvala svima koju su me savjetovali, bodrili, nasmijavali, vozili me u autu (delovely;), citali moje duge dosadne postove... idem malo sredit blog, previse slika pa dugo otvara...
btw znam da nije lijepo od mene pisati o tome na ovaj nacin, ali negdje sam morao naci ispusni venti...
pozzzzzz svima !
|
|
|