nedjelja, 22.10.2006.

Eto,vratila se ja iz Italije...malo sam se furala po Gardalandu i skoro ispustila dusu pa je velika sreca sto sam sada ovdje i ovo pisem...jao meni,nema kaj puno reci u vezi te teme nego morate probat bar jednom taj osjecaj u zivotu jer toliko adrenalina,straha i uzbudjenja u isto vrijeme nisam nikada osjetila...Jedina losa stvar u cijelom putovanju bila je ta kaj su nas nasi dragi klaustrofobicni susjedi drzali na granici skoro pa dva sata...ah,sto cete,al bili su dobre volje kasnije,valda zato kaj Janica nece skijati ovu sezonu... : ( Uglavnom zguzvala sam se u busu i moj Tomek do mene nije znao kamo bi se namjestio i koliko toliko mirno spavao posto je iza njega neka curica od metar i zilet stalno kvocala zbog mrvicu sjedala a pazi,sitna je toliko da bi stala i u prtljaznik peglice...mislim...i kak sad da ti njoj objasnis da velikiljudi imaju velike potrebe?!?!?!?!?He,he...eto,tako...Uglavnom,kisa nam je padala kad smo stigli sto se kasnije uspostavilo i povoljno posto nije bilo guzve i redova za sve one smrtonosne stvracice....Morala sam zato kupiti si zutu kabanicu pa smo svi skupa izgledali ko mali zuti pilici (doslovno) koji su pokisli od kise a i jos uz to bili preplaseni od svih tih naprava od kojih i najhrabriji se bar malo usere. Sve u svemu najprije (posto i inace ne razmisljam previse) sam odjurila trceci na Blue Tornado i tek kad je krenuo mislila sam odustati ali bilo je prekasno i u samo par sekundi kasnije jurila sam naglavacke i svakako po blesavoj tracnici u sjedalici koja se drmala toliko da mi je uzdrmalo i ono malo kaj imam u glavici...e a neki su nekaj drugo izgubili (bubi......sorry al smijesno je)...Vidno sokirana otisla sam na Slobodni pad...da se jos vise sokiram...najprije te digne u zrak 40 metara i onda lagano ti samo nogice vise ko picekima u mesnici i jednostavno te pusti i onak lagano ni ne stignes vrisnuti koliki sok dobivas pa sam jadnica skoro infarkt dobila...da,a jadna Natasa do mene nije k sebi mogla doci jako dugo.A ko i bi kad 40 metara prijedjes za dvije sekunde jedva...uzas...uglavnom,nisam nista jela prije toga tak da je super proslo jer je neki tip povratio na jednoj spravici taman kad se okrenuo na glavu po faci....he.he...tako da srcanim bolesnicima i onima slabog zeluca nebi preporucila te svari...ma svasta ima,uglavnom bila sam cijela mokra unatoc kabanici jes smo jurili i kroz vodu...al bas je bilo fora...da,da,na kraju idemo zderat nesto i zakljucimo da talijani ne znaju kuhati nista drugi osim napraviti umak sa spagetama,lazanja i ispeci brasnasti hamburger...koma...a iskomercijalizirali su to maksimalno tak da kad izlazis iz tih sprava ne mozes izac osim kroz ducan i onda odmah prodjes kroz ulicicu pecenjarnica i slasticarni tak da moras ruke drzati u dzepovima...stari moj...a nis,poslije sam se presvukla i peri za doma...nas Tomek je imao dar govora cijelim putem pa sui on i nasa nadobudna i duhovita kolegica Zmajic pricali crne viceve itd. a i dlikatne teme sa maturalca koje nikako nisu smjele uci u javnost...al eto...pala cenzura...da,evo jedna vic pa ce vam bit jasno...Kaj je to malo zuti i lezi na podu u sobi?????....to smokic ima tulum...ha,ha...Al eto,prezivjeli smo i dosli svi u komadu doma,bez vecih ostecenja...eto,pozdravljam vas...zurim se...pusa