ponedjeljak, 11.09.2006.

Nada umire poslijednja...a sto i kada nad umre? Sto kad ono u sto si polagao najvece nade nestane,razbije se poput stakla tako krhkog na laganom povjetarcu u srcu a dok izvana u tebe pusu bure sa svake strane...bjezis,padas,ustanes se,nadas se a opet tako te sve to boli,znate,onako duboko...duboko u najtamnijem dijelu srca i uspomena...znate onaj osjecaj kad ugledate nekoga i jednostavno svaki atom vaseg tijela zatreperi i postane tako ranjiv...tako jako ranjiv...samo jedna rijec,samo jedan dodir moze biti presudan u svemu...a onaj osjecaj kada je taj netko kraj vas a vi upijate svaki njegov pokret,gledate tiho i kratko disajuci njegove usnice i cekate da ih ponudi samo za vas...i nadate se,nadate da ce i to jednom biti samo vase,i nadate se da ce ta osoba mozda to jednom i osjetiti za vas ili se jednostavno nadate u tome trenutku da ste jedno...jedno...i gledate te sjajne oci i jednostavno ste opijeni,topite se u njime,zelite ostati cijelu noc u njima...ali kada s vremenom shvatite da vas ta osoba nema toliko rado koliko vi nju,i jednostavno odabere nekog drugog da ima sve to a ne vas,onda nada umre nakon dugog,uzaludnog i naivnog vjerovanja...svatko grijesi bar jednom,ali zasto namjerno nekoga kaznjvati jos gore a taj bi ti dao sve,svu ljubav,svu svoju srecu,svoje vrijeme,svoj osmijeh...sve sto bi zelio...sve umire tada u tome trenutku...sve...kaze da mu nije lako ali jednostavno vidis mu u ocima da to nije istina i da tu ima jos nesto,jako sakriveno,duboko unutra,nesto zbog cega se ja osjecam lose i nesretno...nada...nada je kurva...nada nije spas...spas je iskrenost i povjerenje...nada...smijesna rijec za mene...mozda zato jer je nestala sa onim koji mi je drag...mozda...eto,neka mu je sa srecom sa tom drugom kad to nisam bila dostojna i dovoljna ja...al ostajem sama ponovno sa svojim pjesmama..bila je bolja i lijepsa od mene,netko ce me jednog dana dostojan biti...al steta je tu,samo ostaje ova draga mi pjesma...Kao more val...

Kazes da ides, da nije ti lako
al jednostavno samnom vise nisi sretan
ma nije to nista, ne sto je to za mene
par godina tek tako bacenih u vjetar

Do jucer sam bila veca od zivota
i mislila hrabro da mogu bas sve
gdje mi je sada ta pamet i ljepota
kad samo jednom rijecju slomio si me

Kao more val kad razbije o stijene
i pogledaj me sad sto je ostalo od mene
a bojim se da i ne bi stavila
ruku u vtaru da maris za to

Znam da ces reci sto najvise boli
bez obzira nazovi uvijek kad ti treba
mozes i reci da druga te voli
jer danas ionako ostajem bez svega

Do jucer sam bila veca od zivota
i mislila hrabro da mogu bas sve
gdje mi je sada ta pamet i ljepota kad
samo jednom rijecju slomio si me



Do jucer sam bila veca od zivota
i mislila hrabro da mogu bas sve
gdje mi je sada ta pamet i ljepota
kad samo jednom rijecju slomio si me



Bojim se da ne bi stavila
ruku u vatru da maris za to...posveceno onome koji me ne zeli...jednom ledenom srcu...