srijeda, 16.08.2006.

Oslobodjenje


Lezim...
Vecernji vjetar
mrsi mi kosu
a ja zelim
samo docekati
cim prije jutarnju rosu
da mi kaze
gdje je moja ljubav nocas bila...

Da li sa nekime
djeli ono sto ja zasluzujem...
Da li nekome
obecaje one iste snove...

Sama sam...
u daljini podmuklo
zavijanje nekog
starog psa,
koji dijeli moju
tjeskobu u prsima...

Brojim zvijezde...
mjesec obasjava
moje bljedunjavo lice
i cini ovu noc
sablasnijom nego ikada...

Vrhovi prstiju
lagano dodiruju vodu
koja se tiho mreska
i ponovno gubi u daljini...

Kraj sebe nemam nista,
samo izlizanu,staru
biljeznicu
koja dijeli sve te godine
moju tugu,
bijes,ljubav,sve...

Tjeskoba raste...
Voljela bih vrisnuti,
ali bojim se
da na sebe ne navucem
i ostale zle ptice
koje mi kljuju
i truju dusu...

Najbolje da tiho placem,
da ostanem
tiho ovdje
i samo stiscem
komadic papira
i zamisljam
da me taj komadic vise voli...

Bolje da ostanem tako...
Tiho...
U boli...
Sa suzama...
U tuzi...

Pretvaram se u duha...
moram pustiti
tu pticu van...
Bjezi od mene...
Borim se...
Al ne ide...
Slaba sam...