Kakva je to kava kraj cigarete!? Želim svoje pravo na svjež zrak! Ako ti smeta, ne moraš dolaziti na kavu!
Babl, uime strastvenih NEpušača, hvala ti puno na tvom postu! Jedan si od rijetkih pušača kojima kvocijent inteligencije ne opadne rapidno kad su u pitanju argumenti za i protiv pušenja. Bože, kakvih li sam se samo debilnih opravdanja naslušala.
I u cijeloj toj baladi, apsolutno nitko ne govori o građanskim pravima nepušača! Samo se misli na jadne ugnjetavane i zakinute pušače! A što s mojim pravom na svjež zrak i na izbor da ostanem zdrava i da ne smrdim kao pepeljara kada dođem doma s kave ili iz izlaska...pa moram prati kosu koju sam oprala neposredno prije i prati ponovno odjeću koju sam čistu obukla neposredno prije!
Kako se samo ugostitelji boje za svoj opstanak, jer im pušači manje dolaze, ali nikad se neće morati bojati da će im nepušači prestati dolaziti, jer su oni dovoljno glupi da pregrizu govno i opet dolaze na zadimljena mjesta i guše se u dimu, jer je to jedini način da se druže sa svojim prijateljima pušačima! "Prijateljima" koji će uvijek tražiti lokal za pušače ili sjesti u odjeljak za pušače, bez obzira na to što su izašli s nepušačem; "prijateljima" koji nikad neće odlučiti: "Ajde, danas dok sjedim s tobom na kavi neću pripaliti."...barem svaki drugi put da ne pripali, to bi već bio uspjeh, to bi već nešto značilo! Ali pušaču će uvijek prioritet biti cigareta, pušaču će uvijek najbolji prijatelj biti cigareta i dok god imate "prijatelja" pušača kada su na tapetu cigarete, shvatit ćete da zapravo nemate prijatelja!
Zapravo, o čemu ja pričam?! Dok god imate majke (dojilje) pušačice, a da ne spominjem buduće majke, svaka rasprava o nekom prijateljstvu, odanosti, lojalnosti i empatiji pušača je suvišna!
I zato uzdrmano strahujem od ukinuća trenutnog zakona i pojavi mi se mučnina u želucu kad čujem opet neku novu vijest o nekom novom debilnom očajničkom potezu pušača i ugostitelja da se poništi aktualni zakon...i ne mogu i ne želim uopće slušati!
Zanimljivo kako se ugostitelji bore i brinu za svoje goste-pušače, a ni na tren nisu pomislili kako su ti pušači nezahvalni i sebični da bi sami bar na tren pomislili: "Pa idemo pregristi, pa tu i tamo izaći na ulicu na pljugu, da nam ugostitelji ne propadnu (jer nam, na kraju krajeva, oni nisu ništa krivi) i da ne trujemo naše prijatelje nepušeče protiv njihove volje!".
Kako ja nikad nisam odlučila da zainat ne idem u izlazak, jer nemam izbor da se dobro zabavljam u svojem zalazištu bez da se gušim u dimu i jer moji prijatelji ne žele ne pušiti pored mene?!
Kužim, kužim...ugostitelji to rade zbog zarade, zbog novca, zbog vlastitog opstanka i to je u redu. Pa nisu ugostitelji emotivno vezani uz pušače, pa da razmišljaju o tome kako im pušači nisu uzajamno lojalni.
Ali ne budite glupi! Pa zar uistinu mislite da pušači mogu toliko izdržati i demonstrativno se inatiti da potpuno prestanu zalaziti na javna mjesta na kojima (a to su sad gotovo sva) je pušenje zabranjeno? Budemo li svi složni i ustrajani i malo bar sad u početku zategnemo pojas, zasvrbit će i pušače pod guzicom, doći će i zima i zatvorit će se terase, zakon će trajati i trajati i kada vide da nema povratka pomirit će se sa situacijom.
Kako je u SAD-u zabrana pušenja na javnim mjestima sama po sebi sasvim razumljiva stvar! I ne samo to! Tamo su pušači u prosjeku u daleko većoj manjini nego kod nas, a i ta manjina, rekla bih, puno manje puši nego naši pušači, što pod pritiskom zakona, što zbog opće reakcije nepušača na način otvorenog pokazivanja gađenja prema toj ružnoj navici. I zamislite čuda! Ondje pušači imaju nešto što ovdje nemaju - SRAM! Ondje se pušači posrame na negativne reakcije, ondje pušači svoju ovisnost drže između svoja četiri zida i skrivaju ju kao zmija noge...a to im uvelike pomaže na način da im automatski sužava situacijske mogućnosti konzumiranja cigarete. Kako jedna moja prijateljica (bivša pušačica, koja se zavjetovala da više u životu neće pripaliti) kaže:"Pušenje je jedna prostačka i primitivna navika!".
No, naši pušači ne znaju za sram, a kamo li za empatiju, lojalnost i pravo prijateljstvo! Njima će svaka kritika, molba, kašalj ili apel:"Molim te, smeta mi!", ući na jedno uho, a izaći na drugo i reći će ti:" Ako ti smeta, ne moraš sjedit kraj mene! Ako ti smeta, ne moraš ići sa mnom na kavu/van!"...eventualno će na tri sekunde maknuti cigaretu na drugu stranu stola, a poslije će opet zaboraviti i vi ćete se opet gušiti u njihovu dimu. I čim popuše cigaretu, pripalit će novu, ne uočavajući vaš bespomoćni molećivi pogled:"Molim te, jel baš moraš odmah nastaviti!? Pa daj malo pauzu da si obnovim zalihe kisika!" Jer Bože moj, pa kakva je to kava/piva bez cigarete!? Vama se ne smije uskraćivati pravo na cigaretu uz kavu, a meni se može moje na kavu bez cigarete i gušenja u dimu!
I tako, ja neopisivo patim na svakoj kavi i u svakom izlasku, i održao se ovaj zakon, patit ću opet u nekim situacijama poput privatnih druženja i tuluma; ali još uvijek sam tu i patim i dalje, jer sam frend pa trpim (za/zbog) drugog frenda, i još sjedim i još se nisam digla i demonstrativno otišla, niti sam rekla: "Ako ti smeta, ne moraš biti tu!"...dok jednog dana ne puknem, jer se u meni samo skuplja!
I zato nepušači moraju biti ustrajani i nepokolebljivi u borbi za svoje pravo na svjež zrak, zdravlje i čistu i mirisnu kosu, kožu i odjeću! Moraju otvoreno pokazati osjećaj nemoći i gorčine koju osjećaju u blizini zlostavljača-pušača-nazoviprijatelja! A ne govoriti za telku kako im ne smetaju pušači i potpisivati peticiju za ukidanje zakona! Zašto bismo mi morali uvijek popuštati i govoriti:"Ne, ne smeta mi, slobodno zapalite!"...iz čistog osjećaja neugode da ne ispadnemo posebne i fine guzice i rospije koje samo frkću nosom?! Zašto ne bismo mi sada za promjenu rekli:"Ako ti smeta svjež zrak, ne moraš dolaziti i/ili sjediti kraj mene!"
I na kraju, ako se zakon promijeni i u lokalima se odvoji prostor za pušače i nepušače ili se pak oni manji prenamijene u lokale za pušače; pogodite gdje će moje prijateljice-pušačice ODLUČITI sjediti?! A pogodite gdje ću ja sjediti?! Sigurno ne sama za stolom mašući im kroz staklo i sporazumijevajući se "gluho-nijemim" znakovljem! Ili ću opet popustiti i sjediti s njima u dimu ili ću sjediti doma.
I bravo za Babla što podržava zakon protiv pušenja, jer je svijestan da mu pušenje škodi, dok ga ovaj zakon koliko-toliko primorava da potisne svog tihog ubojicu i mislim da bi svi pušači trebali tako razmišljati! No iskreno govoreći - jebe mi se živo! Davno sam se ja prestala brinuti za zdravlje pušača! Zabole me moja prekrasna milostiva što se oni truju, ako njih nije briga što si sami rade! Ovaj put zanimam se samo JA! JA, JA I JA! Moto koji sam, eto, preuzela od svojih prijatelja-pušača, a koji su oni tako vješto usavršili uz svoju prijateljicu cigaretu!
Mada...Bože moj,pa što ja očekujem!? Da će netko, tko uime vlastitog sebičnog užitka, ne misli na svoje zdravlje i zdravlje svojeg djeteta, koje bi trebao voljeti više od vlastitog života ergo cigarete; misliti na mene, moje zdravlje i moje pravo na svjež zrak uime nekog tamo tobožnjeg prijateljstva!?
Malo sutra! Zato je vrijeme da mi nepušači pomognemo pušačima da brinu, ne za svoje, već za naše zdravlje i plućica prakticirajući malo grube ljubavi riječima:"Ako ti ne paše svjež zrak, ne moraš dolaziti na kavu."!
Uvijek sam bila za toleranciju i slobodoumnost, ali ovdje povlačim granicu, jer pušači su sve samo ne tolerantni prema svojoj okolini, pa zašto bismo mi bili prema njima!? Zamisli da ti moraš odraslom inteligentnom čovjeku, u nekim slučajevima čak i intelektualcu, kao malom djetetu objašnjavati da se neke stvari jednostavno ne smiju raditi jer su loše za nas!?
< | lipanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Svem živome na ovom svijetu...
Svem živome na ovom svijetu
Od iskona je biljeg dat,
Da nisam rođen za poetu,
Bio bih lupeža i tat.
Mršav i nizak, među djecom
U tučnjavama vazda prvi,
Ja često, često iđah kući
Sa nosom ogrezlim u krvi.
Govorah prestrašenoj mami,
Što znala mi u susret doć:
«Ništa. Spotakoh se o kamen,
Ali do sutra će mi proć!»
Pa i sad, kada onih dana
Vrijućeg klupka više nema,
Ista se divlja, drska snaga
Prelijeva preko mojih poema.
Zlatna je gruda mojih riječi,
Nad svakim retkom, pun žara,
Odražava se stara drskost
Vjetrogonje i kokošara.
Ko onda ja sam gord i smion,
Moj korak samo novo štrca.
Ko prije razbijene njuške,
Sad idem krvavoga srca.
Ne mami, bagri što se kesi,
Govorim sad u kasnu noć:
«Ništa. Spotakoh se o kamen,
Ali do sutra će mi proć!»
S.A.Jesenjin
"My Life is just like a car crash
So slow down boys when you go passing me by
My world can never stop spinning
I got a boy in every city and they all know my name"
My life to live (malkice prilagođeno)
Lars Fredriksen and the Bastards