Evo lipi moj, da vidiš da nisam sva antiprotivna, samo za tebe izvukoh svoju sramotu iz prošlosti, razgaljivanje duše iz svoje religiozne faze. U neko doba 2001. pričalo se da u nekim šumama oko Varaždina ne znam koliko tisuća sotonista planira (sigurno ne bezazleno) okupljanje i užasno me to plašilo. Nakon predviđenog dana događanja, nije bilo nikakvog odjeka o tome, falabogu.
Ipak, još uvijek se grozim takvih stvari...nikad nisam poricala prisutnost iskonskoga zla, kao ni dobrote kao protuteže. No zato ni ne volim zaglibljivati preduboko u religioznost, jer me strah tog osjećaja, da što sam bliža Bogu to sam svjesnija prisutnosti i one druge strane. Zato su mi uvijek filmovi s vjerskom tematikom u smislu stigmi i egzorcizma uvijek bili najstrašniji horori. Nema tog Krugera koji je u meni toliko mogao probuditi strah, nemoć i suze kao "Egzorcist" ili "Egzorcizam Emily Rose". Uzrokovana tim strahom, nastala je i ova moja, možda i pomalo infantilna pjesmica:
2001.
Mati, noćas strah je mene!
Zašto vjetar divlja tako?
Kakvo ljuto je to vrijeme?
Strepnja teška nad me svita
I oči širom zjape,
Ludo srce tuče moje,
Mati, strah me
Slutim: Zlo je!
Zašto prozor tako lupa?
Gle, na zidu crne drape!
"Man´ se straha!"
- kaže mater -
"Vjetar to je, ništa više!
Samo vjetar granje njiše!"
I ugrize se za jezik stara,
Zadržava bolnu suzu!
Krhko čedo stišće tijesno,
Da štiti ga od utvara!
Sinku svome mora slagat
Ponosna i čvrsta stijena,
Jer izgubljena braća njena
Pred zlo će noćas stat!
Stat će pred njeg´,
Gnjev će slavit,
A od grijeha će mu
Tvrđu pravit!
Svjetsku nečist
Braća krune,
Dok im duša
gnjili, trune!
Misli crne
Selom lete,
Noćas, krhko
Svi smo dijete!
Mati naša,
Bdije, gleda,
Bezumnom nas
Strahu ne da:
"Bježite,
O, strašne sjene,
Na zidu
Utaborene!"
I laže nas
i laže sebe:
"Vjetar to je, ništa više!
Samo vjetar i malo kiše!"
| veljača, 2009 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Svem živome na ovom svijetu...
Svem živome na ovom svijetu
Od iskona je biljeg dat,
Da nisam rođen za poetu,
Bio bih lupeža i tat.
Mršav i nizak, među djecom
U tučnjavama vazda prvi,
Ja često, često iđah kući
Sa nosom ogrezlim u krvi.
Govorah prestrašenoj mami,
Što znala mi u susret doć:
«Ništa. Spotakoh se o kamen,
Ali do sutra će mi proć!»
Pa i sad, kada onih dana
Vrijućeg klupka više nema,
Ista se divlja, drska snaga
Prelijeva preko mojih poema.
Zlatna je gruda mojih riječi,
Nad svakim retkom, pun žara,
Odražava se stara drskost
Vjetrogonje i kokošara.
Ko onda ja sam gord i smion,
Moj korak samo novo štrca.
Ko prije razbijene njuške,
Sad idem krvavoga srca.
Ne mami, bagri što se kesi,
Govorim sad u kasnu noć:
«Ništa. Spotakoh se o kamen,
Ali do sutra će mi proć!»
S.A.Jesenjin
"My Life is just like a car crash
So slow down boys when you go passing me by
My world can never stop spinning
I got a boy in every city and they all know my name"
My life to live (malkice prilagođeno)
Lars Fredriksen and the Bastards