D e m i j a n & M i k e l a

Prošli blagdani, prošli praznici, pokloni su se svi otvorili, želje sve izrekle i sad nastavljamo u novoj godini sa novim izazovima i novim išćekivanjima u bolje i zdravije sutra... u bolji i bogatiji život (u svim smislima)... i tisuću sitnica koje smo zaželjeli jedni drugima... na bolje, za bolje, za pozitivu na svim poljima života!

Kod nas ništa, a i svašta nova... kontrola prošla super, mrvica raste savršeno, moja leđa bole sve više, nije niti čudo koliko toga moraju nositi I ne, nisam tak debela kak si vi sad zamišljate samo me muž zove zanimljivim nadimkom al volim ja njega treba mene i trpiti...
Faza? Ufff, faza imam hrpu, a najduže me drže dvije... cmoljim na sve i svašta... i dalje... Na tužan ili veseli film, na pjesme brze i spore, na razgovor s bilo kime o bilo čemu bilo telefonski ili licem u lice, na informacije i vijesti na TV-u, na nadimak (), na sve i svašta. I zatelebana sam ko... (neznam primjer neke ženske životinje) i idem već i sebi na živce. A druga je to kaj mi se cijeli bioritam pošemerio. Eto mene u 2-3 sata ujutro budna, i ne mogu zaspati, no ne mogu niti dugo sjediti, a niti ležati. Pa onda vilujem noću, a bome ne spavam baš nešto puno po danu... ma sva sam zbrčkana i vječno budna i aktivna na svoj "unikatni" način. ). Ko zna šta će biti tamo, sredinom, krajem 3. mjeseca... zato, mislim da je super obzirom na nepoznanicu koja slijedi uskoro... (ok, ne baš tak jako skoro, no ipak-dovoljno skoro).

Mali-veliki čovjek je već tjednima u brojkama i slovima. Osim što je pod borom dobio od Djeda Mraza magnetiće slova, opčinjen je brojevima i slovima. Svuda traži slova, precrtava, riše po novinama, slaže ih na frižider i čita, ispituje, broji do 30 a polako i na više.


Kad je neka emisija na TV-u, čita brojeve s ekrana, zove sam bake ili koga god treba kad mu govorim koji broj treba okrenuti... šašavac mali, ima novu opsesiju!
Broji sekunde na satu, ima i malu vekericu da bi mogao staviti alarm i brojati vrijeme kad se nešto bitno treba desiti (u određeno vrijeme-crtić, emisija ili otiči nekamo).


Bilo je ljepo ovih 2 tjedna s njim, no treba se i u vrtić krenuti, malo među klince, družiti se. Brzo je prošlo, i bili smo svuda po malo. Sve nešto kratko, ali da nam malo guza vidi puta. Malo je sa bakom, pratetom i sestričnom bio u kinu, pa malo do Jaruna do smrznutog jezera, obilazili familiju, to je potrajalo i ......... do kazni i odgojnih mjera pred par dana...

Lako je razmaziti dijete, stvarno nije teško. Ugađaš mu sitnice, želiš sve želje ispuniti, skinuti zvijezde s neba i obasut ga ljubavlju i pažnjom. A onda shvatiš da je mali genijalac postao kalkulant, da koristi svaku priliku da dobije ono što želi "mito i korupcija" , da koristi sav svoj šarm i sve svoje adute koje ima-što sam po sebi-što stečeno i naučeno od ... nekoga iz okoline ... da bude po njegovom i vrijeme je za rez.

No mudrica je on, shvatit će brzo što mu govorimo i kako ispraviti ponašanje. I dalje vrijede, barem za nas ona stara pravila: hvala, molim, izvoli, oprosti... bilo to za brata, mamu, tatu, baku ili nekoga drugoga... malo se to pozaboravljalo, pa se treba podsjetiti... a usput malo i bake i didu podsjetiti da djeca jesu bogatstvo, no da nisu centar svijeta i da im se ne mora pod obavezno sve kupiti što zažele, niti dati sve što traže i u vrijeme kad se njima sprdne.
Baš se znamo uhvatiti u priči tata i ja, koliko cijenimo ono što smo sami zaradili, sami napravili, bez obzira na tu vrijednost. Sjetim se ormara za televizor koji je tata napravio pred ohohohoho godina. Bilo je to nešto što je napravio od srca, trudio se svim svojim znanjem i umijećem da ga napravi onakvim kakvim sam ga ja zamislila. Bio je savršen, mislim da je i još uvijek, negdje na tavanu i još uvijek savršen . Nema šanse da ga bacimo, to je najljepši ormarić za televizor koji sam ikad vidjela. Ništa poseban nekom drugom, no meni najljepši i najdragocjeniji. Mislim da bi mu cijena bila trostruko manja da smo ga kupili u dućanu... ali ovo je vrijednost! Sam ga je rezao, brusio, pilio, farbao... donio i montirao.

Ljudi danas sve manje cijene obične stvari, zato smo Zvrk i ja za jedan nedavni rođendan radili nešto sami, mala umjetnička djela, i opet, možda će nekome to biti bez veze, no znam da su od srca i da se Zvrk jaaaaaaaaako trudio. Poslao je i čestitke koje je sam "dorađivao", i to me veseli, i njega, i to je najbitnije, a dal je razveselio i one koji su ih dobili?? Neznam za sve, no većina ih je dobila i oduševljeni su! Ko još danas dobiva čestitke kad se sve obavlja mail-ovima i sms-ovima? E, pa mi smo slali! , žao mi je samo što ih nismo slikali... i dalje niš od fotića, a očito niti ne bude tak skoro jer se neda popraviti.

Idem sad malo razgibat nas dvoje po stanu
Pozdrav do nekog drugog javljanja, iza ponoći...