D e m i j a n & M i k e l a

Jedan od najljepših rođendan koji sam ikad imala bio je ovaj vikend na Rastokama.
Oaza mira, zvuka vode, prirode i vremena koje nas je poslužilo ta 2 dana!

Nebi htjela puno duljiti i pisati bespotrebne riječi kad su slike dovoljne. Zato danas ostavljam slike da uživate barem malo pa možda i vas zaintrigira da svratite u Rastoke.

odlazimo u Rastoke na vikend.

Ove godine odlučila sam za rođendan voditi dečke u prirodu, negdje, u zeleno i gdje ima vode.
Nakon traženja i gledanja, odluka je pala. Nikada nisam bila tamo, a izgleda stvarno predivno.

Posebice imanje Holjevac, pogledajte što sve imamo za istraživati (kliknite na mapu pa na svako ispisano mjesto na imanju!

Uživajte u vikendu, vrijeme je krasno, čak i već u ovo doba vidi se sunce koje grije i ne vidim niti jednoga oblačka!

Bez brige, već sam pregledala prognozu za vikend, i osigurala se svim što trebamo za ova 2 dana, tj. dan i pol.

Ovo je ponovljeno puhanje sviječica za vikend.. zašto bi se puhale samo za rođendan?

Ovih dana, bolje rečeno tjedana svi smo nekako usporeni, uspavani, kihavi ili glavoboljni. Ja se teško pokrećem, sve mi je teško, ali mi zato glava bruji, sve češće se lovim da trebam malo isprazniti te sve misli koje mi se roje unutra. A nikako, baš teško ih slažem, a grčevi po tijelu stalno, nikako otkačiti misli i tijelo da se malo odmore.



Ne čini mi se kao kreativan-barem ne za sada, no nadam se da će biti kreativan kad se, pod
1. opustim
2. odteretim
3. polako krenem u rješavanje

Kad sve to uspijem, nadam se da ću biti jaaaaaaaaako kreativna. Prvi koraci su već počeli, a koračanje je vrlo dugotrajna ativnost... treba znati odrediti tempo da se održi kontinuitet, a da ne bude pauza i stanki jer, vjerujem da svi znate-pauze nisu nešto što nosi dobro. Čovjek se uspori, izgubi nit i teško je nastaviti a da se ne ponavlja sve ono što je bilo na početku-koračanja.

Jesam, zakomplicirala sam, ko što to uvijek i radim (zašto da bude jednostavno-ne? ), no i onaj dio kad trebate tuđu treba učiniti, i nadati se odazivu. Za sada mi ide, i to jako dobro, i držite mi fige da će i dalje biti tako.
Uhvatila sam se nečega novoga, nečega što zapravo već jako dugo želim a nikako da skupim hrabrosti i samopouzdanja da mogu, pa barem probati. Kažu da je sve lakše nakon prvog puta, pa onda rekoh sama sebi-kreni više . Toliko me ljudi već radi i oko toga podržava i stalno ispituje da je stvarno vrijeme.

Malac!? To je čudo navijeno ko Zvrk, ne prestaje s pitanjima, ne prestaje s pričom, konstatacijama, izmišlja i pronalazi svakakva rješenja. U zadnje vrijeme je UN između tate i mene, kad nešto raspravljamo, onda on uleće sa svojim idejama kako smiriti situaciju da nađemo zajedničko riješenje i sve to sa izjavama kao što je npr. "mama, tata, ajde da se dogovorimo, jel može ovako..."

Samo još dogovor ne može pasti oko mame.... čija je ona i tko je smije ljubiti i grliti... ja sam samo njegova i nitko drugi nema pravo dirati ono što njegovo... osim ako ga se ne podmiti (i to ne bilo čime - sad pali sladoled od banane ili jagode!) .

Veliki-mali čovjek, a glavicom puno informacija i riječi koje čekaju da se smjeste na pravo mjesto... Zapravo, on i ja smo jako slični, mislim, to s puzzlama... vidi se da smo si nekaj u rodu.

Koji frajer!

02.05.2008. - Danas bi bio mom Didici 100. rođendan.
Dida, da samo znaš koliko praunučadi imaš?
Bio bi veseo i sretan sa toliko dječice oko sebe... nadam se da si ponosan na sve svoje kćeri i unuke... mislimo na tebe i volimo te puno svi, a ima nas sada trenutno 12 + 11 pridruženih...