D e m i j a n & M i k e l a

Uskoro stiže poziv: "Čekam Vas pred zgradom za 10 minuta".
Ne moram reči da smo 9 minuta bili ISPRED ZGRADE, jer smo i Mrva i ja bili spremni za pokret u 1 minuti! Jedva smo čekali da tata stigne. .

Mali savijet; Kad želite iči negdje, obavezno pokušajte saznati dali se išta na cestama dešava u tom smjeru... Krenuli samo nadubudno, s namjerom da idemo na palačinke i kuhano vino ili pivicu ili ...

Prvo naiđemo na tablu s prekriženim Samoborom, i kud sad?? No na slijedećoj tabli nije ništa bilo prekriženo te nastavimo tim putem... GREŠKA , radovi su na cesti i treba iči ponovno na autoput... nema veze, izvrtili smo se, morali iči naokolo da bi došli tamo gdje smo naumili. Preživjeli smo i nije nam to pokvarilo raspoloženje. Sparkirali smo se u centru i prošvrljali okolo naokolo.


Prošli smo sve mostiće i završili na šetalištu.


Uživanje u miru i tišini, bez gužve, strke i auta... samo zvuk vode i šume... Šetajući prema ruševinama, po šetalištu naišli smo na ogroman šator! Mislim si: zakaj bi šator bil tu ak nema ničega??!! I pogodite kaj smo našli unutra!? KLIZALIŠTE!!!!!! Jooooj, mam sam se odmah raspekmezila, zadnji puta sam bila na klizaljkama pred više od 12 godina... a do tada sam tjedno barem 3-4 puta bila na ledu. Iznenadio me Zvrk, koji je odmah rekao da bi I ON kllizao! Ja presretna, obzirom da je prošle godine doživio veliko razočarenje jer je htio odmah biti Sanda Dubravčić . No tada sam si obečala da ću slijedeći puta kad će on sam htjeti JA iči s njime i biti uz njega cijelo vrijeme I SAD SAM TO I NAPRAVILA .
Razlika od prošlog i ovog puta je bila ogromna. Prvo smo skupa drhturili na ledu jer ja neznam klizati na hokejaškim klizaljkama, ipak sam ja umjetnička dušica koja je odrasla na klizaljkama, a i godine neklizanja su stvorile "malu" nesigurnost. Da skratim već ovako dugačak post; nakon par minuta zajedničkog klizanja, Zvrk je htio sam, i od tad me samo tjerao od sebe govoreći: SAM ĆU! Mama, budem ja sam!!! Mama ponosna, tata snima, slika, i ne usudi se i dalje pridružiti padanju i pokušajima (mada je obečao da će probati... "jednom"), a kad bude, bit ću spremna i sve podrobno poslikati! .




Prošlo je veselo, zanimljivo i ispunili smo jedan radan dan neočekivanim izletom koji se pretvorio u nešto divno!

Šteta što je posjećenost tako mala, no nama je dobro došlo jer nismo uopće imali niti tople hlaće za klizanje, niti rukavice (bilo je toplo taj dan!), samo veliku volju i želju klizati. Kad smo krenuli doma, već je odavno bio mrak...


Daklem ljudi, ako imate ovaj vikend vremena otiđite do Samobora, sparkirajte se kod Gabreka (imate mali priručni mostić-bliži put) ili u centru i prošečite šetalištem do velikog šatora i kližite još ovih para dana. Ima za posuditi klizaljka, ima toploga čaja i puno prostora za egzibicije onih koji znaju ili neznaju JOŠ klizati. I ono najbitnije: pratite table sa natpisom Samobor

I još nešto, NEMOJTE zaboraviti osobnu. Naime, jučer sam ponovno morala u Samobor, naravno, po osobnu koju sam ostavila među klizaljkama. Zahvaljujem gospodinu J.Š. koji si je dao truda, potražio me-i našao. Vam još jednom na čuvanju osobne!