D e m i j a n & M i k e l a

Nekako sam bez teksta, no ne zato što ga nemam, već zato što neznam kako pisati i kako prepričati sve što ovaj malecki čovjek priča, radi, govori.
Rečenice koje slaže, zaključci koje donosi, ideje koje ima, način na koji rješava probleme s kojima se susreće toliko me frapiraju da me uhvate trnci kako taj maleni mozak radi punom parom. Da ne spominjem kopiranja rečenica koje su u pravom trenutku izgovorene pravom intonacijom-bilo to ljutnja ili utjeha, zaključak ili opomena-sve on to zna na pravi način reči uz prave riječi.

Nisam sad zadnjih dana slikala, no slike su već prava remek djela, sve se bazira na ninđama, crta s toliko pažnje i trudu... svaki crtež mora nam pokazati, objasniti i pohvaliti se.

Razgovori preko telefona su tako ozbiljni da uglavnom prasnem u smijeh kad ga vidim koja je to poza... prekrižene noge, ili šeće po stanu (to je od mame pokupio )

Moj mali - veliki brbljavac




Zadnjih 2 tjedna uglavnom se događanja vrte oko malih i velikih Pegazica, tako da ima podosta slika, i uzbuđenja na drugoj strani bloga...