Malo nervoza hara na moru, al sve u nekoj normalnoj granici. Slinjenja na pretek, grickanje je obavezno-ili ruke ili štogod je pri ruci ili u ruci. Do nogu još nije došao, ili mu se ideja ne sviđa ili mu se čini bedastom (mamino sunce-zna kaj je bez-veze) ;-D
Al osmijeh je uvijek tu!
Tatu nije vidio već jako dugo, al obavezno ga zove! Nije da nevoli pričati, al mu se sistem: "čujem a ne vidim" nekako baš pretjerano ne sviđa. Riječnik je još uvijek skroman, ali zato prepoznavanje ide ko iz rukava! Tata se uvijek zove na telefon!
TATA! TATA! Još malo pa će doći i tata i braća na more...
|