život je kako kada

< lipanj, 2020  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Opis bloga
Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

ako poželiš nešto reći
demetra02@gmail.com

02.06.2020., utorak

I opet

02.06.

Ponekad se sretnemo
On,
Moj život i ja.
Ponekad se pogledamo
Okom u oko
Ranim jutrom, zbunjeni
Viđenim
Dok umivam lice
Začuđeno novim borama.
Ne govorim mu
Kako mi je
Niti ga tješim jer
Nekako mi tužan
Pogled uzvraća.
Samo pokušam osmijeh
Nagovoriti da ga
Raspoloži
Jer
Kako dan progurati
Tužno?
Danas mu i sjetno i sretno
Iskreno nazdravim
Ranim jutrom;
Sretan ti rođendan
Moj živote.




Jednog dana kada mi uricu dobro servisiraju.


- 06:52 - Komentari (20) - Isprintaj - #

25.05.2020., ponedjeljak

Ispod oraha


Dugo su čekali, pogledavali u nebo, sakrivali se u gustu sjenu starog oraha tražeći malo osvježenja, a onda se niotkuda izlilo. Nebo je bilo i dalje plavo samo je taj jedan oblak visio iznad oraha i zalijevao ga gotovo nježno. Nijemi od zatečenosti slušali su šuštanje kišnih kapi u krošnji. Da li je to bilo tada ili u nekom od sličnih trenutaka kada su otkrili kako su povezani nepoznatom sponom. Iako nisu o tome razgovarali, nikada, niti spominjali taj čudesni osjećaj pripadnosti, jednostavno su bili utkani u biće drugoga. Da li je to bila ljubav, nisu se pitali, nisu istraživali, nisu tražili potvrdu pripadnosti, nisu ništa obećavali, samo su voljeli. Voljeli su jednako nježno kao što je oblak nježno kišeći milovao orah u čijem su hladu tražili osvježenje toga dana bez velikih riječi. U tihom kraju s pogledom što kraj ne nazire putujući ravnicom ispod oraha šaptala je čedu u utrobi o ljepoti koja ga čeka ne znajući što dolazi.
Tog je jutra sve stalo. Sve je nestalo. Grmljavina je zaglušno urlala niz ravnicu, rušila, gazila ubojito. Strah je prohujao crninom ovijen i suze su se izlile kao onaj oblak onoga dana iznad oraha. U ruci vrećica, najlonska, odjelce s ljubavlju rađeno, golema tuga i praznina.
U takav svijet djetešce nije željelo, samo orah, on je ostao uporan i gord.
Godinama nakon povratka često sjedi sama u tišini, u hladu sada već starca oraha. Pokušava, a ne uspijeva se sjetiti na kojem je dijelu slavonske ravni izgubila odjelce za djetešce i čeka prve kapi da zašušte u krošnji da sjetu ublaže.




- 10:02 - Komentari (26) - Isprintaj - #

12.05.2020., utorak

I ljuta i tužna

S obzirom da nisam još oporavljena za neki posao, TV je uglavnom uključen veći dio dana pa sam tako uhvatila reprizu neke emisije Provjereno. Malo je reći da sam ostala šokirana, zaprepaštena, tužna, ljuta, a sve u isto vrijeme. U jednom sam trenutku pomislila da je nemoguće to što nam nude kao provjereno, stvarno, ali da stvarno je i sasvim neljudski, abnormalno ponašanje moglo bi se reći jedne cijele nacije. O čemu je riječ? U našoj susjednoj državi, Crnoj Gori pojedinci pokušavaju zaustaviti nakaradno ponašanje i liječnika i roditelja. Ne uspijevaju baš. Dakle, ne znam za taj postupak, ali postoji način da se iz krvi trudnice ustanovi spol začetog djeteta. Košta nekoliko stotina eura, ali taj je postupak postao praksa i na selu i u gradovima. Zašto? Razlog je koliko glup toliko jednostavan, MUŠKO čedo. Svaka obitelj MORA imati muško i to najbolje kao prvo dijete. Ako nije muško tada se vrši pobačaj sve dok se ne dobije sin, a iza njega može onda biti i „neko“ žensko. Čuvanje prezimena je definitivno njima važnije od ljudskog života. Ta je praksa dovela Crnu Goru u situaciju da nemaju žensku djecu i da ako se nastavi neće imati tko rađati nove naraštaje. Unatoč toj istini i dalje, a reporter je razgovarao sa nekim mlađim osobama, većina i dalje želi prvo dijete muško. Nitko točno ne zna koliko je ženske djece pobačeno, ali sigurno jako puno jer muške djece imaju više od duplo nego ženske. Mene je to toliko zgrozilo da sam i dalje u tuzi i razmišljanju o čovjeku. Tko je ili što je zapravo čovjek?


- 08:04 - Komentari (23) - Isprintaj - #

11.05.2020., ponedjeljak

Kratko i bolno

Točno tako, kako naslov kaže. Ovaj put je ponovo odlučeno srediti stenoze koliko se može, pratiti tromb, dodati nove stentove, a sada sam ih stvarno puna (lijeva arterija srca) i nakon sat vremena bolova uz nitro i druge lijekove za smanjenje bolova mirovanje 24 sata, pa otpusno pismo sa novim datumom narudžbe 22.9. Konačno će tada biti (ako me neki novi infarkt ne pogodi) definitivni dogovor za premosnice (da u množini). Uz takvo stanje nikako nisam puna elana za pisanje, za komentare, kako kaže živahna blogerica ima trenutka kao da me i nema. Nisam sklona jadikovkama, niti previše o svemu osobnom pisati jer svatko od nas ima neke svoje muke i probleme, ali s obzirom da neke od vas, a znamo se (bar blogerski) desetak i više godina ipak zanima eto ovo je stanje. Vurica se održava, korona je sve stavila na ovakve hitne intervencije. I da, naravno da ću vas listati, no ne mogu sve odjednom. Hvala vam svima na podršci. Blog ipak dokazuje da smo dobri ljudi.
- 08:30 - Komentari (34) - Isprintaj - #

10.05.2020., nedjelja

Za sve mame


- 07:45 - Komentari (10) - Isprintaj - #

04.05.2020., ponedjeljak

Ponovo

Poštovani blogerski svijete neko vas vrijeme neću moći pratiti niti komentirati jer se opet družim sa bijelim kutama. Mojoj vurici je potrebna hitna intervencija. Budite dobri i dobro do novog susreta.



Meni Slavonki uvijek je lijek tamburica.
Svima od srca hvala na dobrim željama.
- 19:30 - Komentari (10) - Isprintaj - #

28.04.2020., utorak

Mogli bi

SVOJIM IZBOROM

I tako, sada možemo uzeti nekoliko dana za odmoriti svu napetost izolacije. Mogli bi se konačno prošetati gradom i udahnuti slobodno sav strah koji je ostao među ulicama, po dvorištima i parkovima bez da nam u utrobi krene vulkan panike. Mogli bi se diviti hrabrosti onih koji su dograđivali svoje mansarde i tavane u centru grada jer živjeti u samom centru sedamsto ili više godina starog grada značilo je biti, značilo je stvarno biti među posebno odabranima. Mogli bi se uputiti u parkove, među maslačke, trave i ptice jer ptice su se vratile. Jeste li znali da ih u vrijeme potresa nije bilo, sve su odletjele negdje na sigurno. Korona njih ne zanima, jer naše ptice nisu šišmiši za juhu, ako je istina što govore o virusu. Sada su sve ovdje i kosovi cvrkuću i vrapci lepršaju, vrane i dalje pametuju po livadama hrabro. Mogli bi se uputiti na planinu, među drveće što se ozelenilo, a da ni primijetili nismo. Odozgo je prelijep pogled na grad i ne vide se ruševine ni epicentra ni gradskog centra. Osim svega toga mogli zapravo sjesti uz neko od maksimirskih jezera i dozvoliti vodi da nas obuzme svojim ljuljanjem na povjetarcu. Bezbroj je mogućnosti za odmor od napetog izoliranja zadanog po propisima i odmarati se negdje u osami od svega svojim izborom.

28.04.2020.

- 09:28 - Komentari (9) - Isprintaj - #

21.04.2020., utorak

Što meni znači blog

Blog je dio rituala mog dana. Blog je susret s ljudima od kojih neke vjerojatno nikada nisam, a i neću upoznati u realnom životu. Blog je dozvoliti emocijama da se oslobode tuge i bola u teškim trenucima, a i mjesto za smijeh. Blog je prozor u svjetove koji dolaze k nama kroz reportaže, fotografije. Jednako je mjesto gdje oni koji žele stvarno mogu i učiti i saznati puno zanimljivih detalja. Meni je blog moj mali svijet u koji mogu pobjeći od dnevnih napora, mogu svoja razmišljanja ponuditi drugim blogerima na recenziju. Vjerujem da svatko želi dobiti neki odaziv na post koji postavi, ali nije moguće biti zainteresiran za sve teme. Zato se najčešće vraćam blogovima koji imaju slične interese kao i ja. Možda je meni mali problem što se uglavnom ne vraćam na komentirani post kako bih vidjela da li je bloger-ica što dodao-la na moj komentar, a i ne mislim da nije nekulturno ( kako neki misle) na svaki komentar dati odgovor. Ne volim svađe, zle komentare, hakiranja, vrijeđanja po bilo kojoj osnovi. Prihvaćam različite stavove, ali i očekujem da se moji prihvate. Sve u svemu blog je vrlo zanimljivo mjesto komunikacije i zato se nadam da će trajati duže od bilo koje društvene mreže jer je po mom mišljenju prisnije i bolje. Hvala moderatorima.

- 20:35 - Komentari (14) - Isprintaj - #

16.04.2020., četvrtak

U izolaciji

AKO

Možda ću jednog dana, onako ishitreno, bez odluke unaprijed, možda ću ušetati u ona naša stara dvorišta. Ona sa škripavim vratima i hrđavim ringlima kojima se više ne mogu zatvoriti vrata kao nekad u večernjim satima. Kažem, možda ću tako ući kao da je sve isto iako neće biti, ali duša će točno sve iz mladosti moje vidjeti. One svinjce u drugom dvorištu i roktanje dok se njih troje guraju i premještaju u sve manjem svinjcu. Campi će mahati repom jer prepoznat će me, pa bio je maleno klupko kada je došao, a veliki krasan vučjak kada sam napustila to moje dvorište. Kokoši me neće ni čuti ni vidjeti jer onako zauzete kljucanjem svega po dvorištu nit što vide nit što čuju, samo pijevac, o da on će me odmah primijetiti. Bio je veliki gazda našeg dvorišta i ništa mu nikada nije promaklo. Kunićnjak će kao uvijek biti pun malih i onih koji bi veselo istrčali da nije tih vrata. Nije mi bilo drago da su u njima i sada bih im sigurno otvorila vratašca da se rastrče po bašči našoj punoj onih slatkih listova koje su posebno voljeli. Možda ću baš tako otići, ali na kućna vrata neću kucati jer bilo bi preteško vidjeti kako iza tih vrata više nikoga nema, nema već godinama i sve u toj kući moje mladosti nestalo je, još samo ja ovako ponekad mislima dolutam.

16.04.2020.

- 08:52 - Komentari (15) - Isprintaj - #

12.04.2020., nedjelja

Sretan Uskrs

Vama koji ste katolici, koji slavite uskrsnuće Gospodinovo, koji svoju vjeru živite želim Sretan i blagoslovljen Uskrs, mir i dobro, radost u srcima.


P. S. čestitke ponaosob budu idućih dana.
- 06:44 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>