Stvarnost ili iluzija
Razmišljam…ostavljam…krećem…idem…na putu sam…dolazim…trans…noge ne prestaju hodati…iluzija ili stvarnost? Stanite noge ohole! Dolazim…stižem…Zašto se ne mogu zaustaviti? Stižem …gdje stižem? U kojem sam to prokletom svijetu da ne mogu kontrolirati sebe? Stižem..osjećaj topline zaogrnuo je moju dušu. Stigla sam…gdje si? Čekaš me...
Tajnovito poput prvog našeg susreta zgrabi moju ruku i poviče: «MOJA». A zatim
promuklim glasom prošapta: «Tvoj spas bit će utroba tvoja. Utočište odbjeglim dušama budi.»
Snažno me obuhvatio oko struka te nastavio:«Budućnost je zaborav.»
Nestao je kao da ga nije ni bilo, a ja sam bila ostavljena na milost i nemilost tužnoj sudbini…poslana od onog svijeta na ovaj da budem utočište…Ja…utočište…
Gdje sam? Pokušavala sam naći izlaz iz ove uličice ne bi li uhvatila malo realnosti…
«Ja –utočište» - čula sam jeku svojih nagomilanih misli…
|